NA Olimpijskim igrama se uvijek ispisuju lijepe sportske priče. U iščekivanju početka Igara u Londonu prisjetite se nekih od njih.
Južna i Sjeverna Koreja ujedinjene u Ateni
Južna i Sjeverna Koreja 2004. godine bile su podijeljene na 38. paraleli, ali ujedinjene u Ateni. Zastavu s kartom nepodijeljene Koreje nosili su su Park Jung Chon sjevernokorejski judo trener i Chun Un Soon, košarkaš iz Južne Koreje.
Slijepi mongolski maratonac
Pyambu Tull nastupio je za Mongoliju u maratonu na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. Kroz cilj je prošao posljednji, a na pitanje novinara zašto je bio tako spor, odgovorio je: "Ne, nisam bio spor. Ovaj rezultat možete nazvati mongolskim olimpijskim rekordom u maratonu."
Drugi novinar ga je pitao je li mu to najljepši dan u životu.
"Ne, nije. Prije šest mjeseci sam bio potpuno slijep. Trenirao sam uz pomoć prijatelja koji mi je govorio kuda da trčim. No, skupina liječnika je došla u humanitarnu posjetu mojoj zemlji, a jedan od njih mi je rekao da mi može vratiti vid. Tako da mi danas nije bio najljepši dan u životu, već je to bio onaj kada sam vidio svoju suprugu i dvije kćerke."
Na jednoj nozi do cilja
Atletičar Derek Redmond stigao je u Barcelonu sa željom za osvajanjem zlatne medalje u utrci na 400 metara. Bilo je to "biti li ne biti" za njega budući da mu je cijela karijera bila prožeta ozljedama. Međutim, u polufinalnoj utrci nakon 175 metara ozlijedio je tetivu koljena i san o zlatu je završio. Ali, ono što se nakon toga dogodilo ostalo je urezano u sjećanje milijunima. Uplakan, pokušao je završiti utrku na jednoj nozi. Njegov otac, koji je utrku pratio s tribina, sišao je na stazu i pomogao sinu da završi utrku i uđe u olimpijsku povijest.
"Snaga se može mjeriti, brzina također, ali hrabrost? Hrabrost ne možete mjeriti."
Bosonog do zlata
Abebe Bikila obilježio je Igre u Rimu 1960. godine. Sa vremenom od 2 sata i malo preko 15 minuta Abebe Bikila je pobijedio na olimpijskom maratonu. Ono što daje priči još čari je činjenica da je Bikila bosonog istrčao utrku.
Četiri godine kasnije Bikila se vratio na Olimpijske igre u Tokyo i opet osvojio zlatnu medalju. Ovaj put je nosio tenisice.
I Clinton je pustio suzu zbog Alija
Trenutak kada bolesni Muhammad Ali drhtavom rukom pali olimpijski plamen u Atlanti zauvijek će ostati urezan u sjećanje svih onih koji su pratili otvaranje tih Olimpijskih igara. Jedan od onih koji nije krio suze bio je i tadašnji američki predsjednik Bill Clinton.
"Nisu mi rekli tko će zapaliti plamen, ali kad sam vidio Alija zaplakao sam. I nisam bio jedini."
Nije osvojio zlato, ali se nije niti utopio
Eric Moussambani je na Olimpijskim igrama u Sydneyju u punom smislu pokazao što znači uzrečica "važno je sudjelovati". Tada 22-godišnji mladić iz Ekvatorijalne Gvineje naučio je plivati svega osam mjeseci prije Igara. Oba njegova suparnika u kvalifikacijama diskvalificirana su zbog pogrešnog starta tako da je Eric plivao potpuno sam. Prvih 50 metara odradio je kako-tako, a da bi došao do cilja i kultnog statusa trebala mu je velika podrška publike, jer se na trenutke činilo da će se utopiti.
"Posljednjih 15 metara bilo je mi je užasno, mislio sam da neću uspjeti", rekao je nakon utrke Moussambani koji će na Olimpijskim igrama u Londonu biti član stručnog stožera reprezentacije Ekvatorijalne Gvineje gdje će savjetima pomagati svojim nasljednicima.
I na Igrama u Londonu bit će ispisana jedna lijepa sportska priča. Oscar Pistorius, južnoafrički sprinter bez obiju potkoljenica, postat će prvi hendikepirani atletičar u povijesti koji će nastupiti na Olimpijskim igrama.
"Presretan sam. Presretan sam što ću postati prvi hendikepirani atletičar koji je nastupio na Olimpijskim igrama", izjavio je 25-godišnji sprinter koji će nakon Olimpijskih također nastupiti i na Paraolimpijskim igrama u Londonu u disciplinama 100, 200 i 400 metara.