Foto: Guliver Image/Getty Images
U NEDJELJU u 21 sat, na mitskoj Maracani finale SP odigrati će Njemačka i Argentina. Povodom tog finala razgovarali smo sa bivšim proslavljenim nogometašem Jugoslavije i Crne Gore Dejanom Savićevićem, igračem koji je imao priliku igrati protiv obje te reprezentacije na Mundijalu u Italiji 1990., kada je Njemačka u finalu porazila upravo Argentinu.
Ogroman hendikep za Argentinu je ozljeda di Marie. Bojim se nenadoknadiv
Nakon ove dvije polufinalne utakmice, jasno je da je Njemačka veliki favorit. Favorit je zbog toga što imaju zaista sjajnu ekipu, pokriveni su na svim pozicijama, gotovo da nemaju slabu točku, a i igraju krasan i atraktivan nogomet. Također, moglo bi biti i presudno to što su imali i neusporedivo lakše polufinale od Argentine, a i jedan dan više odmora, što također u ovoj fazi turnira nikako nije zanemarivo.
Hendikep Argentine su i ozljede. Najprije Aguero, a onda i di Maria. U redu, Aguero se vratio, ali vidjelo se da nije onaj pravi. S druge strane eventualno neigranje di Marie moglo bi biti nenadoknadiv gubitak za Argentinu jer on je uz Messija duša ove momčadi i njen najbolji igrač. Protiv Nizozemske se vidjelo koliko on njima puno znači i koliko su teško stvarali neke prilike. Messi je poslije grupne faze malo pao, i ako di Maria ne bude spreman za nedjelju, Njemačka bi trebala biti u velikoj prednosti. No, jasno, to ne znači ništa i ne bi se prvi put dogodilo da jedan favorit na kraju izgubi finale.
Iako su pregazili Brazil, Nijemcima mentalitet ne dopušta opuštanje
Mnogi smatraju da je ona pobjeda Njemačke nad Brazilom zapravo mač sa dvije oštrice. Da će previše poletjeti, da će ih takva zastrašujuća pobjeda pomalo opiti i da će možda podcijeniti Argentince. Ja se s tim ne slažem. Mislim da smo se stotine puta uvjerili kakav je njemački mentalitet i kako oni niti poznaju termin opuštenost, a kamoli podcjenjivanje. Posebice što će s druge strane stajati momčad Argentine, jedna jako ozbiljna i odlična ekipa čiji su glavni aduti vrhunska obrana i još bolji napad. Istina, vezni red im je nešto slabiji, no jedan potez Messija ili di Marie ako bude igrao, mogu sasvim zakomplicirati njemačke planove i zato mislim da će se Nijemci dobro pripremiti za ovu utakmicu te da neće ništa prepuštati slučaju.
Bilo bi idealno za utakmicu da bilo tko zabije rani gol
Problem Nijemcima će biti ako odmah ne zabiju gol. Vidjeli ste kako je utakmica izgledala protiv Brazila, kad su zabili odmah na početku, a kako je recimo izgledalo mučenje sa Alžirom. Mišljenja sam da ako Njemačka zabije prva gol, i to odmah na početku, da bi utakmica mogla otići na njihovu stranu. S druge strane, volio bih da bilo koja ekipa zabije gol na početku jer tada se sve mijenja. Ruše se prvotne koncepcije, momčad koja je primila gol mora preuzeti više rizika i tada bi mogli gledati jedan spektakularan nogomet. Jer, vidjeli smo na što je ličila utakmica između Argentine i Nizozemske. Na ništa. Mučenje i taktiziranje svih 120 minuta sa jednim ciljem – da se sačuva vlastita mreža. Takav nogomet definitivno nije nogomet kakav bismo željeli gledati u finalu.
Danas svi igraju nogomet i to me veseli
Iskreno, zadovoljan sam ovim Mundijalom. Možda, posebice u drugoj fazi turnira i nije bilo nekih nezaboravnih partija, no sve u svemu bilo je ovo jedno doista zanimljivo prvenstvo, prepuno gustih završnica, iznenađenja, a to su sve stvari zbog kojih volimo nogomet. Ovo prvenstvo je pokazalo da je istinita ona teza da danas svi igraju nogomet. Oduševila me Kostarika, Kolumbija, pa taj Čile, pa onda Vahin Alžir. Vidjeli ste koliko je Njemačka sa njima imala muke i da nisu na vratima imali onog Neuera, tko zna što bi bilo. Pa i Amerikanci su pokazali da više nisu slučajnost u nogometu. Gotovo sve momčadi su taktički jako napredovale, čak i one slabije, mislim kvalitetom slabije. Igra se vrhunska obrana i jako je teško nekoga baš pregaziti. S te strane me ovo prvenstvo oduševilo.
Ona Matthausova Njemačka je bila zastrašujuća
Da, na Svjetskom prvenstvu u Italiji, igrao sam i protiv Njemačke i protiv Argentine. Protiv Njemačke sam izašao u 60 minuti i poslije sam ulazio samo s klupe, a protiv Argentine sam također odigrao nekih sat vremena. Mislim da je jako teško uspoređivati te momčadi Argentine i Njemačke sa ovim današnjima, jer su se vremena promijenila i nogomet je evoluirao. Ipak, ako već moram, onda ću reći da je ona Njemačka, ona Matthausova Njemačka puno bolja od ove Mullerove, a da je ova Messijeva Argentina jača od Maradonine. Gledajte, ti Nijemci su bili nezaustavljivi. Kakva je to ekipa bila. Matthaus, Klinsmann, Brehme, Littbarski, Voller, Buchwald, Hassler…
U prvom meču se nas pregazili. Razmontirali. Nismo imali nikakve šanse. Poslije se pričalo da je to zbog političke situacije, da smo mi došli na to prvenstvo tek tako, odraditi ga i pobjeći doma. Ma kakvi, to su gluposti. Mi smo itekako bili željni dobrog rezultata, što smo poslije i dokazali, no protiv onakvog stroja nismo imali ni grama šanse.
A ta Maradonina Argentina nije bila ništa posebno. Čak je i on više igrao na ime, na karizmu i više je stajao nego igrao. Kako su se oni provukli do finala, zaista mi nije jasno. Ma i kako su nas prošli, nije mi jasno. I dan danas pamtim onaj zicer koji sam promašio. Lopta mi je malo prešla preko noge i pucao sam preko gola. Da imam 10 takvih situacija, devet bi ušlo. No, eto ta nije. Šteta, iako smo 100 minuta po pasjoj vrućini igrali sa igračem manje (isključen je Refik Šabanadžović), na kraju nismo imali sreće nakon penala. Šteta.