Montaža Index
OSTALO je još samo šest dana do početka Svjetskog rukometnog prvenstva u Kataru koje počinje 15. siječnja. Hrvatska reprezentacija, kao i na svako veliko natjecanje još od Portugala 2003., kad je osvojila zlato, putuje s velikim ambicijama. Primarni cilj je peto mjesto koje vodi na OI u Rio 2016., a naravno, od igrača Slavka Goluže očekuje se i medalja.
Hrvatska još od Islanda 1995. u kontinuitetu nastupa na svjetskim rukometnim prvenstvima, a turnir u Kataru bit će joj jedanaesto svjetsko prvenstvo.
Index vas podsjeća na neke od najdramatičnijih mečeva koje je Hrvatska odigrala na svjetskim rukometnim prvenstvima.
HRVATSKA - ARGENTINA 29:30, otvaranje SP u Portugalu 2003.
Nakon što je na Islandu 1995. osvojeno veliko svjetsko srebro, kruna te velike generacije hrvatskog rukometa bila je zlatna olimpijska medalja osvojena u Atlanti 1996. Generacija koju je vodio Velimir Kljajić, a predvodili su je Zlatan Saračević, Irfan Smajlagić, Iztok Puc i Patrik Ćavar, u velikom se stilu popela na rukometni Olimp.
Atlanta 1996., kruna jedne velike generacije
Do zlata su hrvatski rukometaši pobijedili zaista sve ono najbolje što je postojalo u ondašnjem svjetskom rukometnom poretku. U infarktnoj utakmici u grupi, za prolazak dalje, svladana je Rusija (Matošević 10 sekundi prije kraja kod izjednačenog rezultata s igračem manje brani sedmerac slavnom Torgovanovu, a Božidar Jović, samo tri sekunde prije sirene iz nemoguće pozicije matira velikog Andreja Lavrova), a u polufinalu su deklasirani Francuzi, i to je bila osveta Richardsonu i društvu za Island.
A onda, u finalu, u također dramatičnom susretu, pobijeđena je najveća rukometna nacija tog vremena, velika Švedska predvođena Magnusom Wislanderom, Tomasom Svenssonom, Staffanom Olsenom i omiljenim igračem potpisnika ovih redaka, fantastičnim krilom Pierreom Thorssonom (Švedska je osvojila u rukometu sve što se moglo osvojiti, ali do olimpijskog zlata nikada nije došla).
Katastrofalna smjena generacija. Posljednji u Europi!
Nakon Atlante uslijedila je smjena generacija, koja nije prošla bezbolno. Štoviše, šest punih godina Hrvatska nije bila ni blizu postolja na velikim natjecanjima, a kulminacija kraha hrvatskog rukometa zbila se na EP u Švedskoj 2002., kad je momčad pod vodstvom izbornika Josipa Miljkovića osvojila posljednje, 16, mjesto.
Na povratku u domovinu Miljković je napustio klupu, a kao glavne krivce za debakl optužio je igrače proglasivši ih neperspektivnima.
Otpisane preuzeo anonimni Lino Červar
Donedavno perjanica hrvatskog sporta, rukometna reprezentacija, postala je predmet sprdnje koju nitko nije želio preuzeti. No, HRS pozvao je do tada relativno anonimnog Linu Červara, koji je trenerski kruh zarađivao u Conversanu, u nerukometnoj Italiji, da sjedne na klupu reprezentacije.
Na aerodromu, uoči puta na Svjetsko prvenstvo u Portugal 2003., gotovo da nitko od novinara nije došao ispratiti reprezentaciju, valjda držeći se Miljkovićeve teorije o izgubljenoj generaciji, predviđajući im još jedan krah.
Ipak, s tim se nije slagao Lino Červar, koji je baš tada, pred sam put u Portugal, izjavio da će njegovi igrači cijelom svijetu pokazati kako Hrvati igraju rukomet.
Naravno da je Červarove riječi malo tko shvaćao ozbiljno, no najvažnije je da je on zaista u to vjerovao.
Horor se pretvorio u najljepšu bajku
Hrvatska je bila smještena u grupu s moćnim reprezentacijama Rusije i Francuske, jakom Mađarskom te autsajderima Argentinom i Saudijskom Arabijom. Predviđanja rukometnih stručnjaka bila su jasna: za prvo mjesto ''potući'' će se Rusi i Francuzi, a tko bude bolji između Mađarske i Hrvatske, bit će treći. Preostale dvije reprezentacije nitko nije ni analizirao, one su ti bile samo da popune kvotu takozvanih egzotičnih zemalja koje moraju nastupati na SP.
Ždrijeb je odlučio da Hrvatska odigra prve dvije utakmice baš protiv Argentine i Arabije.
I odmah na početku, na otvaranju prvenstva, šok. Senzacija nad senzacijama. Argentina, koja do tada, ali ni poslije toga, nije ni postojala na rukometnoj mapi svijeta pobjeđuje Hrvatsku 30:29 i činilo se da su Miljkovićeve riječi zaista imale pokriće. Horor se nastavio i u drugoj utakmici protiv Saudijaca. Nakon prvih 30 minuta Saudijska Arabija je imala vodstvo 10:8, a pritom je crveni karton dobio Ivano Balić.
Pitanje za milijun kuna: Što je Lino rekao igračima u poluvremenu protiv Saudijske Arabije?
Što je Lino Červar u svlačionici rekao svojim igračima, ostat će vjerojatno najveća misterija u povijesti rukometa kao sporta. Jer od te 31. minute utakmice protiv Arabije, hrvatski rukometaši se pretvaraju u stroj za mljevenje protivnika i osvajaju zlatnu medalju.
O putu do tog povijesnog zlata čitat će te u nekom od sljedećih Odbrojavanja.