Foto: HINA
JAVNA je tajna kako će se u ponedjeljak javnosti obratiti Eduardo da Silva, koji će se tom prilikom oprostiti od nacionalnog dresa. Ova najava upravo je očekivana kada se uzme u obzir da je Dudu doslovno statirao na posljednja dva velika natjecanja. Na Euru u Poljskoj i Ukrajini upisao je 17 minuta u tri utakmice, a na SP u Brazilu 20 minuta protiv Kameruna.
Dudu je tako bio i nažalost ostao kralj kvalifikacija, čije su usluge za plasman na veliko natjecanje koristili Slaven Bilić, Igor Štimac, ali i Niko Kovač, u onom premijernom remiju na Islandu. U posljednja dva kvalifikacijska ciklusa Dudu je odigrao 14 od ukupno 20 utakmica, s vrlo pristojnom minutažom, prosječno 55 po susretu, u kojima je postigao pet golova.
Nakon dojmovnog debakla protiv Meksika, puno je bilo govora o djelomičnoj smjeni generacije, a među podcrtanim imenima bilo je i ono naturaliziranog Brazilca. Velika većina hrvatske javnosti slaže se da bi Eduardo trebao prepustiti svoje mjesto mlađima, međutim dobar dio njih i dalje tvrdi kako Dudu još može pomoći ovoj reprezentaciji.
Dojam je naravno subjektivnog karaktera, ali zato postoje brojke, a one kažu kako je Eduardo da Silva od 11. listopada 2011., dakle u pune dvije i pol godine, zabio samo dva gola u natjecateljskim susretima nacionalne selekcije. Radi se zaista o mizernom učinku, koji jednostavno ne smije uzimati mjesto razvoju Rebića, Livaje ili Perice...
Ako je vjerovati najavama, Dudu će sutra donijeti jednu mudru i iznimno nesebičnu odluku, kojom će svima nama zapravo učiniti uslugu. Izborniku, suigračima, nogometnim znalcima i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti skinut će teret s leđa i zauvijek riješiti prijepor o svojoj reprezentativnoj budućnosti. Prijepor u kojem nakon svega ne postoji ispravno rješenje.
Najodvratniji u cijeloj ovoj priči "moralisti" su hrvatskog nogometa koji će ovaj odlazak okarakterizirati bezobraznim udarom na HNS, kojem "može zahvaliti za sve što je postigao u životu". Njegovu poruku nazvat će prljavom i zlom, a istina je da poruku takvog tona primio jedino Dudu, kojem su za 29 golova zahvalili sa smiješnih 37 minuta na jedina dva velika natjecanja u karijeri.
Njegov sutrašnji oproštaj zato shvatimo kao jubilarni 30. zgoditak za Hrvatsku, gol koji vrijedi koliko i onaj na velikom natjecanju, gol koji nikad nije postigao, a gol koji je zaista zaslužio, kao nogometaš i kao čovjek.