Foto: manijaci.ba
"NEREDI na Grbavici", "Sukob Manijaka i Lešinara", "Željina pobjeda u sjeni navijačkog okršaja", vrišti s naslovnica bosanskohercegovačkih medija nakon utakmice posljednjeg kola jesenskog dijela Premier lige BiH između Željezničara i Borca.
Pobjedom 1:0 nad drugoplasiranim Borcem "Plavi s Grbavice" su treći put zaredom prvi dio sezone završili na prvom mjestu i tako napravili veliki korak ka trećem uzastopnom naslovu prvaka. I umjesto da se piše o nezapamćenoj dominaciji Želje i nevjerojatnom nizu od 50 utakmica bez poraza na Grbavici, u prvom su planu navijači koji su na sjevernoj tribini zaratili bakljama.
Međutim, nitko se nije upitao kako su se navijači ljutih rivala našli na istoj tribini udaljeni samo 20-ak metara? Zahvaljujući "pametnoj" odluci sarajevskog MUP-a!
Nije to prva takva odluka policije budući da su se i prethodna dva sukoba Manijaka i Lešinara dogodila zahvaljujući njihovoj neopreznosti. Najprije su na utakmici Borca i Želje 2011. godine u Banja Luci, omogućili Lešinarima da kroz otvoren ulaz uđu na travnjak, a zatim pokupe kamenje koje je stajalo na travnjaku i napadnu sarajevske navijače. Policija je svoju nesposobnost pokazala i prošle sezone kada je istim putem vodila navijače Želje i Borca na dvije različite utakmice, koji su se susreli, te je došlo do 30-minutnog sukoba kod Donjeg Vakufa. Rezultat je 15 ozlijeđenih navijača, trojica teško.
Posljednji u nizu nevjerojatnih propusta dogodio se u subotu na Grbavici kada je uoči utakmice Željo - Borac policija zbog snijega zatvorila južnu tribinu, na kojoj se okupljaju Manijaci, te domaće navijače smjestila na sjever. To ne bi bio problem da nisu na istu tribinu odlučili dovesti i 100-tinjak Banjalučana, pa je sukob zaraćenih navijača bio neminovnost. Nakon gađanja bakljama koje je trajalo nekoliko minuta, policija je Lešinare premjestila na istočnu tribinu, potez koji je morala napraviti ranije.
I ne samo to, policija je kumovala i jednom sukobu nakon utakmice. Isti dan na Koševu je igralo i Sarajevo, pa su poslije utakmice navijači Sarajeva noževima napali i izboli dvojicu Manijaka. Mogla je policija, kao nekada ranije, tražiti da se utakmice "Plavih" i "Bordo" igraju u dva različita dana kako bi se izbjegao mogući sukob navijača, ali nije to napravila.
Dvije smrti navijača - jedna od policijskog pendreka, druga od policijskog metka
Ne smijemo zaboraviti da je policija odgovorna i za jedina dva slučaja smrti navijača u Bosni i Hercegovini. Prvi je navijač stradao od policijskog pendreka, a drugi od policijskog metka.
Podsjetimo, navijača Želje Anera Kasapovića, srčanog bolesnika, policija je pretukla nakon utakmice u Zenici 2005. godine. MUP je propustio osigurati navijačima Želje da napuste grad bez sukoba s navijačima Čelika, pa je Manijake odlučio požuriti pendrecima. Anera, koji se pobunio, policajci su oborili na tlo, te krvnički izudarali iako ih je upozorio da ima srčanih problema. Preminuo je na povratku u Sarajevu sa samo 26 godina, a za njegovu smrt nitko nije odgovarao.
Drugi preminuli navijač je Vedran Puljić, koji je stradao u Širokom Brijegu 2009. godine u kojem je gostovalo njegovo Sarajevo. Iako su Horde zla najavile veliki broj navijača, policija u Širokom Brijegu dočekala ih je nespremna, budući da se isti dan igrao mostarski derbi između Zrinjskog i Veleža. Gotovo svi policajci su bili taj dan u Mostaru, dok su na utakmicu u Širokom Brijegu zaboravili. Malobrojni policajci, koji su na ulicama grada pokušali razdvojiti domaće Škripare i Horde zla, spašavali su se pucnjima iz pištolja. Jedan metak pogodio je Vedrana u glavu i usmrtio ga na licu mjesta, a ranjeno je još nekoliko gostujućih navijača.
Za Puljićevu smrt, također, nitko nije odgovarao, kao ni za činjenicu da je zbog velikog propusta policije obezbjeđenje u Širokom Brijegu bilo minimalno.
Na kraju, moramo se zapitati, je li bosanskohercegovačka policija zaista nesposobna izboriti se s malobrojnim navijačkim skupinama ili je nekome cilj da se Bosna i Hercegovina, poput Jugoslavije, počne raspadati na stadionima sukobima Bošnjaka, Hrvata, Srba i Ostalih...