Artem je za Hajduk bio kao dobar noćni izlazak

Foto: Hajduk.hr

DOŠAO JE jednog srpanjskog utorka, iznenada, u sjeni Hajdukova puta u Kazahstan, a otišao prvog rujanskog četvrtka, u sjeni turbulencija oko hrvatske reprezentacije.

Igrački promašaj koji je imao smisla

Veliki talent, nekoć i veliki igrač, ali i veliki problem. Za protivnike, ali i za suigrače, za sebe, za suparničkog, ali i za svog trenera. Dakako, Artem Milevskij.
 
Od dolaska u Hajduk takvim ga se opisivalo, uz onu stalnu raspravu  o tome je li ovaj Artem za Hajduk promašaj ili pogodak, odnosno sad već BIO promašaj ili pogodak.
 
I tu nema odgovora koji će zagovarati jednu krajnost, mada je mnogo realnije proglasiti njegov dolazak promašajem, sagledavajući nogometnu stranu ovog posla.
 
Međutim, možda je važnije pitanje je li njegov dolazak imao smisla. I tu smo mnogo bliže potvrdnom odgovoru, odnosno zaključku da se Vučevića i ne treba previše napadati zbog ovog poteza.
 
Hajduk će moći podnijeti gubitak uloženog u Ukrajinca
 
Dovođenje osebujnog Ukrajinca moglo je biti puno veći pogodak no što je moglo biti promašaj. Ili što jest promašaj. I zato je valjda lakše podnijeti odgovornima u klubu da su probali s njim i realno dobili manje od očekivanog, nego da su se ostatak karijera pitali jesu li ga trebali angažirati. 
 
Konačnih 150-200 tisuća eura utrošenih na Milevskog podnijet će čak i poljudska blagajna, čak i u ovoj situaciji kad se svaka kuna preokrene par puta prije no što se uloži ni najodgovorniji pojedinci na Poljudu neće žaliti za tim iznosom. Uostalom, slični, pa i veći iznosi potrošeni su na igrače koji su statistički jednako ili manje pružili.
 
Statistika neće otkriti sve, ali ostat će zapisano njegovih 27 nastupa, tri pogotka, sedam asistencija i devet žutih kartona. Ukupno 1411 minuta na terenu iznjedrit će podatak da mu je trebalo 470 minuta igre za pogodak te 201 za asistenciju. 
 
Debi će ostati u najljepšem pamćenju
 
Zanimljivo, doveden je Artem da nosi europske ambicije Hajduka, ali je u Europi odigrao tek 13 minuta po dolasku u klub, i to onih u Kijevu, kad je gotovo sasvim nespreman ušao na gostovanju kod Dnipra.
 
Nekoliko dana prije toga debitirao je, pak, za Bijele, odigravši posljednjih pola sata u razbijanju Zadra. I na tom je susretu pokazao možda i najljepše poteze za svog boravka u Splitu, prvo je onom sjajnom asistencijom s centra servirao gol Maglici, a potom je povaljao protivnike u šesnaestercu i namjestio još jedan zicer Maglici, no on je bio neprecizan.
 
Nakon debija malotko se pitao hoće li Artem biti pojačanje za Bijele, uglavnom se postavljalo pitanje kad će to postati, kad će biti spreman za 90 minuta HNL tempa.
 
Dašak Splita u svlačionici Hajduka
 
Sad, s odmakom, možemo reći da nikad nije došao do tog statusa, ali i da je takav u brojnim utakmicama znao odskakati potezima, ali ne i korisnošću izvedbe u kontinuitetu. S tih par poteza, uz svu kultnost privatnog dijela svog života, bilo je jasno da će postati miljenik tribina. Split znalcima i veseljacima uglavnom sve oprašta, a na neki način možemo reći da je baš Milevski dašak Splita prokrijumčario u svlačionicu. Onaj kojeg treneri ne vole, ali navijači obožavaju.
 
I tu je negdje odgovor na pitanje zašto smatramo da je njegov dolazak imao smisla, iako je Artem imao više koristi od Hajduka, nego Hajduk od Artema. Navijači su, naime, imali najviše koristi, ili užitka, od cijele ove avanture Ukrajinca pod Marjanom.
 
Godinu dana živjeli su s mišlju da u Hajduku igra zvijezda, nebitno o tome kolika je Milevskij zvijezda sad, ali realno je možda i najbolji strani igrač koji je zaigrao u HNL-u. Možda je točniji opis da je bio stranac u HNL-u s najboljim životopisom, uz bok Nowotnyja i Bobica, dok su, primjerice, Viduka i Eduardo svoje karijere na višu razinu podignuli kasnije.
 
Navijači su se vodili onom mišlju da ispunjava svrhu sve i da samo na treningu uči suigrače primanjima i asistiranju iz prvog dodira, nisu se oni zamarali kako će uklopiti u taktiku. Imali su u tih godinu dana nadu, ili maštariju, da Artem bar u jednom trenutku može biti europska klasa s početka karijere, a s njim u njihovim očima da ta i takva klasa može biti i Hajduk.
 
U ovoj momčadi je teško mogao funkcionirati
 
Realno, on niti u jednom trenutku nije bio ta klasa, falilo je tu uvijek malo spremnosti, ne toliko trke, jer on ni kad je bio na vrhuncu moći nije trčao puno više nego u Hajduku. Falilo je snage da odigra ono što zamisli, no nekad je falilo i igrača koji će razumjeti njegove poteze, tek se za Balića može reći da je zaista odlično funkcionirao s Milevskim na terenu.
 
Milevskog je trebalo uklopiti u posloženi sustav ili graditi oko njega igru. U ovom trenutku kad Hajduk barata uglavnom potencijalom i tek stvara temelje sustava, ovo prvo nije bilo moguće, dok za ovo drugo Mile nije bio dovoljno moćan niti spreman.
 
Igrački i rezultatski nije, dakle, izravno donio Hajduku nešto značajno, izuzev par prvenstvenih bodova u susretima gdje je imao glavnu rolu. Donio je ipak Hajduku koju tisuću gledatelja više na domaćim utakmicama, dao je svoj obol u marketinškom smislu, imao svoje "prste" u stvaranju atmosfere u i oko kluba. 
 
Artemov angažman bio je kao jedan dobar noćni izlazak
 
Bio je, doduše, i svojevrsna kamuflaža Upravi za neke manje popularne poteze, a na kraju ga bez puno filozofiranja možemo opisati kao poklon navijačima. Ili nešto slikovitije, kao jedan dobar noćni izlazak.
 
Donio je atmosferu, trajao kratko i ispraznio bijeli novčanik. Obećavao je mnogo, odigrao mnogo manje, a na kraju će u sjećanju ostati tek par blistavih poteza, kako s terena, tako i s plaže. Par "rolica" i peta, nekoliko driblinga i lucidnih proigravanja, i mnogo šetnje, terenom i Rivom.
 
Artem je bio svojevrsna Hajdukova runda na šanku. Za navijače.
 
Od toga se uglavnom nema koristi, ali to baš uvijek ima smisla.
 
 

 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.