Foto: Igor Soban/Cropix
DANAS , hokejaška bara postaje sve veća. Igrači imaju mnogo više izbora kada je riječ o njihovim karijerama. Od NHL arbitražnog postupka, statusa slobodnog igrača i dugoročnih ugovora u istoj ligi do rastućeg ekvilibrija kvalitetnih liga širom svijeta.
Pisali smo već o Ilji Kovaljčuku, koji je ovog ljeta odlučio otići u NHL mirovinu i prihvatio unosnu ponudu SKA Sankt Peterburga. On je već za vrijeme NHL lockouta davao naznake povratka, često ističući koliko uživa u životu u gradu na Nevi.
Aleksander Burmistrov, Nikolaj Antropov i Aleksej Ponikarovski su posljednja zvučnija imena koja prelaze iz Sjeverne Amerike natrag u KHL. Od ta tri igrača, bar dvojca mogu (i jesu) tvrditi kako zadnjih godina nisu dobili pravu priliku igrati NHL hokej.
Otkako je Aleksej Ponikarovski otišao iz Toronto Maple Leafsa imao je puno problema pri pronalaženju momčadi koja bi mu nudila top šest minute u Nacionaloj hokejaškoj ligi. Nakon kratkog perioda provedenog u New Jerseyu i Winnipegu, Ponikarovski se odlučio pridružiti Kovaljčuku u Sankt Peterburgu. Osim što su obojica bivši članovi New Jersey Devilsa, tijekom NHL lockouta igrali su i najbitnije minute za svoje KHL momčadi. 18 bodova u 32 utakmice za HC Donbass sigurno je faktoriralo u razmatranjima Alekseja Ponikarovskog o nastavku svoje hokejaške karijere.
Još jedan bivši Winnipeg Jet, Aleksander Burmistrov, imao je pak burnu prošlost sa svojim bivšim NHL trenerom, Claudeom Noelom, tvrdeći da zaslužuje više minuta na ledu. Noel se s tim nije previše slagao, a ovaj talentirani 21-godišnjak odgovorio je na manjak minuta potpisom za svoj matični klub Ak Bars Kazan. Ako je suditi po predsezoni, Ak Bars je dobio vrlo veliko pojačanje.
Nikolai Antropov igrao je vrlo dobro za Jetse, ali ipak se odlučio na povratak u Kazahstan. Iako je postojalo još nekoliko NHL momčadi zainteresiranih za njegove usluge, Antropov je izabrao Astanu kao svoje iduće igračko odredište. Slično Ponikarovskom i Kovaljčuku, i Antropov je izabrao klub u kojem je igrao za vrijeme NHL lockouta, postigavši 17 bodova u 26 odigranih utakmica.
Možda je upravo poznavanje okoliša ključ za mnoge od ovih igrača, ali ipak su mnogi od njih prilikom vraćanja ili tranzicije u KHL ostvarivali različite rezultate. Kevin Dallman, branič SKA Sankt Peterburga, možda je najbolji primjer igrača koji je od NHL otpadnika postao KHL superzvijezda. No idemo vidjeti kako su sjeverno-američki igrači i povratnici u KHL kao skupina reagirali na tranziciju u Kontinentalnu ligu.
Za potrebe ovog istraživanja, uzeli smo uzorak od 40 bivših NHLovaca koji su ostvarili svoj povratak ili tranziciju u KHL u periodu od 2009-2013 i analizirali njihov učinak, godine i ostalu značajnu statistiku.
Od 40 igrača koji se nalaze u ovom uzorku, 5 je vratara, 35 klizača. Od njih 35, 7 je braniča i 28 napadača. 28 napadača uključuje 11 centara i 17 krila.
Kada smo gledali igrače koji su prijelaz u KHL napravili ovog ljeta (te tako od zadnje NHL sezone nisu odigrali KHL utakmicu) u istraživanje smo uzimali NHL lockout godinu, odnosno taj period ako ga je igrač odigrao u Kontinentalnoj ligi. Tako je primjerice Ilja Kovaljčuk tek nedavno prešao u SKA, ali pošto je za istu momčad igrao u periodu NHL lockouta kao tranzicijsku godinu uzeli smo 2012, te mjerili njegov NHL učinak kroz sezonu 2011-12 i KHL učinak kroz 2012-13 kada je za SKA igrao prilikom lockouta. Tako smo dobili adekvatnu mjeru za njegov budući učinak u KHL-u.
Naše istraživanje pokazalo je da je prosječna dob igrača koji prelazi iz NHL-a u KHL-a 28.6 godina, iako sumnjamo da bi brojka bila malo veća kada bi smo uzeli nešto veći uzorak. Zanimljivo, kada gledamo godine igrača koji su prijelaz ostvarili 2009 te ga usporedimo s prosječnom godinama igrača koji su prijelaz napravili u periodu 2012-2013 gotovo da nema nikakve razlike. Za oba perioda brojka se drži oko stabilnih 28.4 što sugerira kako niti poboljšani uvjeti i novac kojeg trenutno nudi KHL nije dovoljan mamac za mlade igrače.
Sukladno očekivanjima, igrači koji prelaze iz NHL-a u KHL uistinu su odigrali manje utakmica nego što je to bio slučaj u Sjevernoj Americi, ali to je prvenstveno posljedica činjenice kako KHL raspored sam po sebi sadrži manje utakmica. Kada gledamo prosjek bodova po utakmici, dolazimo do najvećeg rezultata ovog istraživanja – igrači koji su prešli iz NHL-a u KHL pokazuju značajan porast prosjeka bodova po utakmici kada uspoređujemo njihove NHL i KHL tranzicijske sezone. Uzroci toga mogu biti lošija kvaliteta lige, više prostora na većim ledenim površinama, slabija "checking" igra kao i igra na tijelo, više kvalitetnih minuta provedenih na ledu...
Što god bio razlog, činjenica je da se na mjerenom uzorku kod istih igrača NHL prosjek bodova po utakmici od 0.44 podiže na 0.56 bodova po utakmici u KHL-u. Igrači koji su u NHL-u zajedno odigrali 1320 utakmica i postigli 588 bodova u KHL-u su u 1194 odigrane utakmice postigli čak 670 bodova.
Kada gledamo vratare, uzorak od 5 golmana nije bio dovoljan za izvođenje nekih većih zaključaka u varijaciji postotka obrana i prosječnog broja primljenih pogodaka, ali zanimljivo je da prosječna dob vratara u tranziciji iz NHL-a u KHL savršeno odgovara ukupnom prosjeku godina svih igrača koji su radili isti prijelaz.
I to bi ukratko bilo to, nadamo se da smo, barem donekle, zadovoljili potrebu vas hokejaških statističara. Zanima nas vaše mišljenje. Mislite li da je KHL slabija liga od NHL-a pa je to glavni uzrok uspjeha bivših NHLovaca? Ili je pak njihov KHL učinak više uvjetovani većim ledom, povećanim ulogama na KHL rosterima – što mislite?