U moru restorana, bistroa i konoba koje nude širok spektar domaćih i internacionalnih jela, jedan lanac se izdvojio kao ne samo globalno prepoznatljiv simbol brze hrane, već i kao potencijalno najjeftinija restoranska opcija u Hrvatskoj. Da, govorimo o McDonald'su, mjestu gdje se za par kuna možete najesti bez da vam pritom treba tumač za jelovnik.
Jeftino, brzo, američki?
Dok se hrvatski građani bore s rastućim cijenama života i sve skupljom hranom, McDonald's se čini kao svjetionik u oluji, nudeći obroke koji ne prazne novčanik kao što to čine tradicionalni restorani. Ali, postavlja se pitanje, je li to zaista ono što želimo? Je li "McEkonomska" opcija novi standard, ili smo jednostavno postali još jedna stranica u knjizi globalne amerikanizacije?
Kultura brze hrane vs. Mediteranska prehrana
Hrvatska, zemlja poznata po svojoj mediteranskoj prehrani, bogata maslinovim uljem, ribom i svježim povrćem, polako ali sigurno gubi bitku s burgerima, pomfritom i milkshakeovima. Što se dogodilo s dugim obiteljskim ručkovima, gdje se jelo, razgovaralo i uživalo u više slijedova jela?
Američki san ili hrvatska noćna mora?
Neki će reći da je dolazak i popularnost McDonald'sa u Hrvatskoj simbol globalizacije i pristupačnosti. Drugi će tvrditi da je to početak kraja tradicionalne hrvatske kuhinje i kulture. "Zašto jesti sarme kad možeš dobiti Big Mac?", pita se mladi Hrvat.
Je li sve stvar cijene?
U vremenima kada novčanik postaje sve tanji, a apetiti sve veći, nije teško shvatiti zašto mnogi biraju McDonald's. Ali, je li kratkoročna ušteda vrijedna dugoročnih posljedica? Je li hamburger danas znači kardiolog sutra?
McDonald's kao mjerilo promjena
Dok McDonald's nastavlja širiti svoje carstvo, ostaje pitanje hoće li Hrvatska zadržati svoj gastronomski identitet ili će popustiti pod težinom zlatnih lukova. Možda je vrijeme da se zapitamo što zaista cijenimo: brzinu i cijenu, ili kvalitetu i tradiciju? Na kraju, možda se ne radi samo o hrani, već o tome kakav način života biramo. Jedno je sigurno, idemo li prema američkom načinu života ili ne, naši će stomaci sigurno imati zadnju riječ.