Dnevnik gradske cure: Sve je lako kad si Mlad(en Grdović)!

Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index

NAPOKON imamo odgovor na pitanje gdje su sve one gumice za kosu, ukosnice, ona jedna čarapa koja uvijek nestane, USB stickovi i upaljači - kod Nadana u podrumu! Pardon, to nije podrum - to je Narnija! Nadarnija. Tak to ide - jedan dan sjediš doma i gladiš polarnog medvjeda, drugi dan sjediš u zatvoru i… gladiš Polarnog medvjeda, jer ti se tak zove cimer. Možda se on i Ivo zaljube unutra i postanu Sanadan. Pada mi na pamet toliko novih nadimaka. Jadan Vidošević. Kradan Vidošević. Đurđica - moraš imat i žensko ime kad si u đejlu.

Enivej, bila sam vani za vikend. Ne volim baš izlazit, više volim ostat doma uz neku hranu i zaspat s laptopom u krevetu, i prije sam uredno odbijala sve pozive za izlaske, a onda sam otišla u London. To je valjda ona fora da uvijek želiš nešto što ne možeš imati, jer sam odjednom htjela ić na sve! Na SVE. Mogla je bit prezentacija plutenih čepova u Kutini, meni se išlo na to. Long story short, već sam 2 vikenda za redom vani (oće me sad izbacit iz Dinama?) - i kul je. Ali podsjetila sam se i nekih nejasnoća oko izlazaka koje su me zbunjivale i prije 10-ak godina kad sam stalno izlazila.

Prvo, KAJ SE DOGAĐA SA ŠMINKOM? Zašto mi L'Oreal laže da ću bit lijepa i nakon 8 sati? Krenem iz kuće uredna, sretna jer sam tušem uspjela povuć dvije približno iste linije iznad oka, počešljana sam… Sve u svemu, izgledam ko da bi mogla statirat u nečijem spotu, barem u pozadini. Dođem doma - izgledam ko dijete koje Željka Markić napravila epileptičnom rakunu. Razumijem da je u igri činjenica da se šminka topi, ali ovo nije "malo mi se šminka uneredila", ovo je "Bok, ja sam Fukushima i volim lizat petarde."

ZAŠTO uvijek, ali uuuuvijek u klubu postoji cura koja se obukla ko ja, i zašto me gleda kao da sam joj plagirala autorski rad? Crne hlače s kožnim premazom i leopardasta majica nisu jedinstven način razmišljanja, to su davnih dana patentirale prostitutke, i kasnije ZARA. Chill out, nismo u Vidoševićevom podrumu, ne moramo bit unikati.

ŠTO točno žene rade u wc-u? Al bez zajebancije. Ne govorim o šminkanju na ogledalu i pranju ruku nakon wc-a, govorim o onom dijelu kad samo moraš izbacit tekućinu iz sebe i nastavit sa životom. Jer stvarno je jednostavno. Uđeš, skineš se, popiškiš se, obučeš se, pustiš vodu - izađeš van. Ali većina ih je unutra oko 5 minuta, što je realno 4 minute previše. Šta radiš unutra? Šta? Ne razumijem. Jel čitaš Dostojevskog? Razvlačiš tijesto? Računaš decimale broja pi? Ako odgovor nije: "Popišala sam se, i onda sam si odlučila na brzinu izbrusit karijes na petici" - izlazi van i pusti napaćeni narod da urinira u normalnim vremenskim razmacima.

ZAŠTO ljudi misle da je prolaz uvijek pored mene? Gdje god stanem, ljudi krenu prolazit tamo. Samo malo, sorry, pardon, ja bi prošla… Znam da svi vjerojatno imamo taj osjećaj i da svatko stalno prolazi pored nekog, al evo ne znam, ja već lagano počinjem mislit da sam u prošlom životu bila naplatna kućica. Zapravo bi bilo kul da mi netko da novac kad želi proć, to ću probat sljedeći put. I vjerojatno dobit batine.

ZAŠTO uvijek, bez iznimke, baš meni (vjerojatno i tebi) uleti znojni lik koji miriši kao da je prije izlaska pojeo češnjovku i zalio ju šalicom kisele tuge, a onaj s kojim se snimam cijelu večer preko šanka - on nestane?

Zašto mi odjeća i kosa smrde po Nadanovoj duši i korodiranom auspuhu?

Zašto u klubu u kojem svi stoje zgusnuti kao sardine i u kojem nema mjesta za ples UVIJEK bude jedan par koji ima salsa koreografiju? Mislim lijepo je da vi volite plesat, al ak je gužva, ne možete bit Patrick Swayze i ona Baby iz kornera i hvatat se po zraku. Nemreš bit ptica među sardinama.

Zašto je najzgodniji dečko na svijetu baš večeras odlučio ostat doma a ja sam se počešljala i obukla svog najboljeg leoparda?

Zašto na mobitelu nemam aplikaciju koja blokira Whatsapp, sms, mms, Facebook i sve ostale načine komuniciranja? Pa da, kad u 2 ujutro odlučim tom najljepšem dečku napisat poruku, aplikacija kaže: "Stani, pijana kurvo, prvo odgovori koliko je 2+2" - i kad ja odgovorim "2+2 je mesni doručak od djeteline", da ona sama ugasi mobitel do nekog novog, sretnijeg susreta?

ZAŠTO netko ne raspiše referendum protiv onih ptičurina koje imaju koncert na drvetu kad se vraćam doma u 5 ujutro? Znam da se one vjerojatno vesele novom danu i činjenici da ih Nadan više ne može ulovit i stavit u podrum, ali ja full imam osjećaj da me osuđuju dok cvrkuću.

ZAŠTO ljudi svaki put vrište kad počne svirat The next episode od Dre-a? Ili Gangsta's paradise? Ili California love? Jer realno, to STALNO svira. Stalno. Uvijek. U svakom klubu, na svakom izlasku, i nejdem u Crkvu ali vjerujem da se tu i tamo zalomi i na misi. Zašto se iznenadiš nečem što statistički gledano ne da nije iznenađenje, nego je očekivano kao izlazak sunca? To je ko da digneš ruke u zrak i počneš euforično vrištat jer se na semaforu upalilo zeleno. Uvijek dođe. Prestani. I zašto nitko, pa ni ja, već jednom ne nauči riječi od California love, nego svi pjevamo: NOW LET ME WELCOME EVERYBODY TO THE WILD, WILD WEST, a speks des espeksbl LAJK ELIEN NEST… i onda svi šute neko vrijeme. IN THE CITYYY, o pijoling. Sad ću to guglat, časna izviđačka.

Zašto ne znam procijenit koja od medica je ona zadnja koja znači granicu između simpatične pripitosti i Mladena Grdovića?

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.