Dok su vas odgajali, vrijedila su stroga pravila o slatkišima i gledanju televizije, a sada vaši roditelji vlastitim unucima dopuštaju gotovo sve? Ako prepoznajete ovu situaciju, niste jedini, a za tu se transformaciju nudi i znanstveno objašnjenje, piše Parents.
Istraživač dr. Neal K. Shah kaže da se radi o "hipotezi o bakama", dugogodišnjoj teoriji iz evolucijske biologije. Njezina je polazišna točka esej Petera Medawara iz 1952. godine, a kasniji su je istraživači dodatno razradili. Teorija pokušava objasniti zašto su ljudi jedna od rijetkih vrsta kod kojih ženke žive desetljećima nakon što izgube sposobnost rađanja.
Jedna od vodećih hipoteza jest da su bake koje su pomagale u odgoju unuka cijeloj obitelji osiguravale evolucijsku prednost. Njihova je pomoć majkama omogućavala da imaju više djece u kraćim razmacima. S vremenom je takav model pridonio produljenju životnog vijeka ljudi.
Što otkriva "mozak bake"?
Dr. Shah također citira studiju Sveučilišta Emory iz 2021. godine. Tim antropologa skenirao je mozgove 50 baka dok su promatrale fotografije svojeg unuka, nepoznatog djeteta, nepoznate odrasle osobe i vlastitog odraslog djeteta.
Kada su bake gledale slike svojih unuka, aktivirale su se regije mozga povezane s emocionalnom empatijom. To je sposobnost da se osjećaji druge osobe proživljavaju, a ne samo racionalno razumiju. Gledanje fotografija unučadi potaknulo je specifičnu vrstu empatije koja stvara osjećaj da baka točno zna kako se dijete osjeća.
"To sugerira da su bake programirane osjećati ono što osjećaju njihovi unuci dok su s njima u interakciji", objasnio je James Rilling, glavni autor studije. "Ako se unuče smiješi, one osjećaju djetetovu radost. Ako unuče plače, one osjećaju djetetovu bol i uznemirenost."
Iako studija nije obuhvatila sve bake svijeta, jedna je od prvih koja je istražila neurološku pozadinu snažne veze između baka i djedova i njihove unučadi.
Zašto popuštanje nije nužno loše?
Roditeljima je poznat scenarij u kojem baka ili djed krše pravila. Primjerice, dok roditelj pokušava nagovoriti izbirljivo dijete da pojede povrće, baka mu diskretno ispod stola gura novčanicu. Na pitanje kako to da su nekoć inzistirali na strogim pravilima, odgovor je često jednostavan: "To je drugačije. Ja sam sada baka."
Istraživanja pokazuju da roditelji ne bi trebali biti ogorčeni zbog toga. Bake i djedovi preskaču iscrpljujuće dijelove roditeljstva, poput svakodnevne discipline, i uglavnom sudjeluju u radosnim trenucima. To može biti korisno i za djecu i za roditelje. Djeca koja su bliska s bakama i djedovima obično su emocionalno stabilnija i imaju manje problema u ponašanju, a neke od tih prednosti zadržavaju se i u odrasloj dobi.
S druge strane, aktivan odnos s unucima mnogim bakama i djedovima daje osjećaj svrhe i povezanosti, što pozitivno utječe na njihovo zdravlje. To ne znači da su sva pravila nevažna. Roditelji i dalje imaju zadnju riječ o ključnim stvarima poput alergija na hranu ili sigurnosti. Ali ako se radi o još jednoj priči prije spavanja ili dodatnoj porciji deserta, to nije situacija koja zahtijeva sukob.
Veza koja koristi svima
Idući put kad baka djetetu ponudi još jednu kuglicu sladoleda ili djed dopusti da ostane budno malo dulje, možda reakcija nije ni potrebna. Istraživanja sugeriraju da popustljivost baka i djedova nije propust u odgoju, već duboko ukorijenjena ljudska osobina koja je tisućama godina pomagala obiteljima da opstanu.
Ta veza donosi obostranu korist. Djeca dobivaju emocionalnu stabilnost, a bake i djedovi radost, svrhu i vitalnost. Obitelji u kojima djeca imaju brižne bake i djedove koji im povremeno popuštaju mogu se smatrati sretnima, jer takav odnos donosi dobrobit za sve uključene.