Vječna dilema: Tko se treba učiti strpljenju, roditelji ili djeca?

Foto: 123rf/WeHeartIt

VIKANJE, deranje, krivi pogledi, ljutnja, sve se to događa kad roditelj nema strpljenja. Pitanje je stoga, trebaju li roditelji biti malo strpljiviji s djecom, moraju li naučiti kako postati strpljiviji ili je poanta da bi djeca jednostavno trebala biti ta koja će se naučiti biti strpljivija i samim time biti bolja?

Hm - djeca biti bolja... Uz roditelje koji nemaju strpljenja za njih. Teško!

Zato je odgovor na pitanje iz naslova: roditelj.

U suprotnom bi mogli početi pričati o tipičnim roditeljskim tantrumima.

No, strpljenje nećemo steći ako se prvo sami ne potrudimo, a ako ne znate kako bi se to točno mogli potruditi da popravite stanje u svojoj obitelji, pročitajte nekoliko savjeta i probajte se povesti za njima barem jedan tjedan. Čisto da vidite hoće li se dogoditi neka promjena.

1. Ponašajte se prema svojima kao prema gostima. Čim se prebacite na takav pristup shvatit ćete koliko se situacija doista može promijeniti, jer se na svoje goste sigurno nećete derati da požure, nećete se ljutiti ako nešto zabrljaju, Probajte se, samo tjedan dana, prema svojoj djeci ponašati kao da su zaista gosti u vašoj kući i vidjet ćete koliko se situacija koje vas inače izbacuju iz takta mogu promijeniti. Uostalom, primijetit će to i oni i sigurno će postati i ljubazniji i umilniji prema vama.

2. Odmorite se. Umor je jako često okidač lošeg ponašanja i manjka strpljenja prema djeci. Djeca su spora, djeca sve rade polovično, ali kada ih mama ljuto požuruje, djeca neće tada postati bolja, brža i točnija - postat će samo malo više frustrirana, što će vašem nestrpljenju dodati još malo problema. Zato se probajte odmoriti i nakon toga uzeti malo više vremena za sve što se tiče vaše djece.

3. Ne raspravljajte se s njima - sebi tako oduzimate energiju, a njih dodatno frustrirate. Budite strogi, ali i pravedni. I znajte da je ponekad manje riječi, puno učinkovitije od litanije u kojoj djeca već na pola počinju gubiti koncentraciju i razumjevanje. Imajte stoga strpljenja da budete kratki, jasni i dosljedni.

4. Ne dajte da vas iznenade. Budimo realni, česti izvor roditeljskih frustracija su situacije u kojima vas djeca iznenade nečim što nije bilo prema vašim očekivanjima. E pa, da se više ne biste ljutili na njih, jer nisu ispunili vaša zamišljena očekivanja, radije se pripremite na najgore. Tako ćete već u startu imati puno više strpljenja i manje ćete se razočarati.

5. Jedite dovoljno, pijte još više. Možda zvuči glupo, ali svi se mi puno bolje osjećamo kada smo se najeli i napili koliko treba. Mnoge mame nisu ni svjesne koliko ponekad" grizu" samo zato što nisu jele koliko su trebale. Ne dajte da vam to pomuti odnose s vašom djecom.

6. Vježbajte! Ozbiljno! Ne samo da ćete vježbom dovesti svoju liniju u red već će vaš organizam prilikom vježbanja otpustiti dovoljnu količinu endorfina te ćete se osjećati sretnije, opuštenije, zadovoljnije. Nije li to dobar preduvjet i za strpljivost?

7. Kada poludite - uzmite odmor. U tjednu stjecanja boljeg strpljenja teško da ćete se u potpunosti promijeniti pa zato kada sljedeći put malo pokudite na svoje dijete - odite od njega i uzmite si pauzu. Udahnite, smirite se i tek se smireni vratite svom djetetu.

8. Zapamtite - djeca vas gledaju. Vrlo je logično - ako imate česte ispade nestrpljenja, bijesa, vičete i kukate i sve to prted djecom, nemojte se čuditi kopiranom obliku ponašanja koje će vaše dijete neminovno projicirati na vas i na sve što ga okružuje. Ako je vaša reakcija podignut ton, to će postati naučena reakcija vašeg djeteta.

9. Ako planete, brzo se ispričajte. Događa se i najstrpljivijima da ponekad viknu, ali kada to učinite pred djetetom morate se ispričati odmah, i to iskreno. Tako dijete neće ni stići postati tužno zbog vaše reakcije i naučit će važnost isprike i uopće osjeća koji nosi isprika. Tako će i oni, kada učine nešto loše naučiti prepoznati trenutak kada je potrebna jedna dobra, iskrena isprika. I nema ljutnje nakon nje.

10. Umjesto vike, šapćite. Znate kako djeca zapravo čuju sve što žele čuti, zato kada šapćete oni dobro načule svoje uši. Baš zato, kada se dogodi nešto što će u vama potaknuti potrebu da poviknete, sjetite se ovoga i umjesto vriska, šapćite. Vjerujte, dijete će vas čuti, možda tražiti da ponovite, ali će u svakom slučaju prestati raditi to što već radi i koncentrirati se samo na vas i ono što mu želite reći.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.