Mnogi ljudi osjećaju sram ili krivnju kada se odmaraju jer društvo često nagrađuje rad, produktivnost i pretjerano zauzet život, pa se odmor doživljava kao nešto "nezasluženo". Psihijatrica s Harvarda dr. Marlynn Wei naglašava da je odmor nužan dio brige o zdravlju, a ne nešto što se smije dopustiti tek na rubu izgaranja.
Osjećaj krivnje često potječe iz djetinjstva, posebno ako su roditelji nametali previsoka očekivanja, sami radili do iscrpljenosti ili izgovarali poruke koje su odmor prikazivale kao lijenost ili slabost. Te poruke mogu stvoriti trajan obrazac uvjerenja da se odmor mora opravdati ili zaslužiti. Dakle, ako se kod osobe javlja krivnja tijekom odmora, moguće je da je ove poruke često čula od roditelja, pokazuju razna istraživanja.
Studija sa Sveučilišta Simon Fraser pokazuje da je tijelo prirodno "programirano" da traži mirovanje kada mu je potrebno, uključujući pojave poput moždane magle i emocionalnog povlačenja. Međutim, djeca koju se često prekida komentarima poput "Zašto samo sjediš?" uče ignorirati vlastite potrebe za pauzom i kasnije osjećaju krivnju kad god se odmaraju, piše YourTango.
Odmor nije znak lijenosti, već nužan dio produktivnosti i zdravlja. Ljudi koji redovito uzimaju pauze dugoročno su učinkovitiji od kronično preopterećenih osoba. No, ako su roditelji često izjednačavali odmor s lijenošću, to može stvoriti duboko ukorijenjen osjećaj krivnje pri svakom odmoru.
Roditelji koji su validaciju gradili kroz neprestani rad često nesvjesno prenose isti obrazac na djecu. Poruke o tome da je odmor "slabost" mogu normalizirati iscrpljenost kao način života. Stručnjaci iz Harvard Health naglašavaju da je dosljedan odmor važniji za zdravlje od pokušaja da se "nadoknadi" nedostatak sna vikendom.
Stalna potreba da se bude produktivan održava tijelo u stanju borbe ili bijega i potiče zanemarivanje prirodnih signala za odmor. Ovakve izjave pretvaraju svako kratko mirovanje u razlog za osjećaj krivnje, iako su male pauze važne za mentalni oporavak.
Iako je rad važan, pretjerana idealizacija napornog rada nauštrb zdravlja i odmora može stvoriti neravnotežu. Osobe koje ne ostavljaju prostor za odmor često žrtvuju stabilnost, emocionalno zdravlje i vlastiti identitet, unatoč poruci da "karakter" proizlazi samo iz neprestanog truda.
Prema dr. Tiffany Moon s UT Southwestern Medical Center, odmor je ključan za mentalno zdravlje i uspješnost u svakodnevnim zadacima. Poboljšava produktivnost, kreativnost, odnose i emocionalnu stabilnost, pa ga se ne može smatrati "gubitkom vremena".
Iako život donosi izazove, stalni osjećaj izgaranja nije prirodan. Poruke ovog tipa mogu potaknuti stvaranje mentaliteta preživljavanja, u kojem se odmor i briga o sebi smatraju nevažnima, iako upravo oni omogućuju povratak radosti i ravnoteže.
Istraživanja pokazuju da nedostatak odmora podiže razinu stresa i narušava odnose, rutine i mentalne sposobnosti. Pravi potencijal razvija se iz odmornog i stabilnog stanja, a ne iz iscrpljenosti.
Jedna studija navodi da generacijske razlike u odnosu prema mentalnom zdravlju stvaraju napetost u odnosima roditelja i djece. Ove izjave mogu potaknuti osjećaj da odmor treba izbjegavati, čak i kad je nužan.