Roditeljstvo bi trebalo biti sigurno utočište u kojem djeca osjećaju ljubav, razumijevanje i podršku. No, u nekim obiteljima ta se uloga izvrće - roditelji koriste manipulativne metode, umanjuju djetetove emocije i stavljaju vlastite potrebe ispred dobrobiti djece.
Narcisoidni i toksični roditelji često koriste specifične fraze koje služe za kontrolu, izazivanje osjećaja krivnje i zadržavanje moći u odnosu. Prepoznavanje tih izraza prvi je korak prema emocionalnom distanciranju i zacjeljivanju. Prema mišljenjima raznih savjetnika i stručnjaka, ovo su fraze koje narcisoidni i toksični roditelji često koriste.
Ova fraza stvara osjećaj dužnosti i krivnje. Umjesto da priznaju vlastite motive ili pogreške, toksični roditelji koriste ovu rečenicu kako bi opravdali svoje ponašanje i istovremeno ušutkali svaku kritiku. Poruka je jasna: ako se dijete usudi prigovoriti, nezahvalno je.
Ovom rečenicom odbacuje se djetetova emocionalna stvarnost. Kad dijete izražava tugu, ljutnju ili povrijeđenost, toksični roditelji ovu frazu koriste kako bi umanjili važnost tih emocija i prebacili odgovornost natrag na dijete, kao da je problem u njegovu doživljaju, a ne u roditeljskom ponašanju.
Mnogi stručnjaci za odnose ističu da je ova rečenica oblik emocionalne ucjene. Cilj je stvoriti dojam da je roditelj nezamjenjiv, a dijete nesposobno bez njegove ili njezine pomoći. Takve riječi uništavaju samopouzdanje i potiču osjećaj ovisnosti koji traje i u odrasloj dobi.
Uspoređivanje s drugima jedan je od najčešćih "alata" toksičnih roditelja. Takve izjave potiču rivalstvo među djecom, stvaraju osjećaj manje vrijednosti i ostavljaju trajne rane na djetetovu osjećaju vlastite vrijednosti.
Razni psiholozi i terapeuti tvrde kako je ova rečenica klasičan primjer prebacivanja krivnje. Umjesto da preuzmu odgovornost za svoje emocije, toksični roditelji optužuju dijete za vlastitu nesreću. Takva rečenica može ostaviti dubok trag i stvoriti uvjerenje da ljubav uvijek dolazi s uvjetima i krivnjom.
Ovo je klasičan primjer izluđivanja (gaslightinga), gdje roditelj negira stvarnost i pokušava izmijeniti djetetovo sjećanje. Cilj je kod djeteta stvoriti sumnju u vlastitu percepciju i prisiliti ga da vjeruje kako griješi, čak i kad govori istinu.
Toksične fraze ostavljaju nevidljive ožiljke, no njihovo prepoznavanje pomaže u prekidanju tog kruga i stvaranju zdravijih odnosa u budućnosti.