RIJETKO koji roditelj će priznati, ali najčešće uvijek imaju jedno dijete koja favoriziraju više od ostalih. To potvrđuje i studija objavljena u časopisu Psychological Bulletin, koja otkriva da većina roditelja doista ima svoje omiljeno dijete, čak i ako toga nisu svjesni. Takvo, često podsvjesno favoriziranje može stvoriti napetost, ogorčenost i podjele unutar obitelji, piše YourTango.
S obzirom na to da više od 65 posto obitelji osjeća posljedice favoriziranja, a da mnogi toga nisu ni svjesni, jasno je da se radi o vrlo suptilnim ponašanjima. Prepoznavanje ovih obrazaca prvi je korak prema stvaranju zdravijih i uravnoteženijih obiteljskih odnosa, bilo da se radi o vlastitom roditeljstvu ili nošenju s posljedicama odgoja.
Studija iz časopisa Child Development sugerira da redovite pohvale kod djece razvijaju motivaciju, samodisciplinu i samopouzdanje, što značajno utječe na njihov kasniji uspjeh. Problem nastaje kada roditelj takva ostvariva očekivanja postavlja samo za jedno dijete, dok su za ostalu ona nerealna.
Dok omiljeno dijete dobiva stalne pohvale, drugoj djeci se takvim ponašanjem sabotira samopoštovanje i osjećaj samopouzdanja. Roditelji to često čine nesvjesno, držeći djecu koju smatraju odgovornijom ili sposobnijom prema višim standardima, dok je "miljenik" pošteđen pritiska.
U svakodnevnim situacijama, poput susreta s prijateljima ili pisanja blagdanskih čestitki, roditelji skloni favoriziranju češće će se hvaliti postignućima jednog djeteta. Iako i druga djeca mogu biti uspješna, roditelji često favoriziraju ono čije se vrijednosti i ciljevi podudaraju s njihovim.
Jedan od suptilnih znakova favoriziranja jest i provođenje više vremena s jednim djetetom. Bilo da su razlog zajednički interesi ili slični životni putevi, roditelji se uz to dijete osjećaju ugodnije, pa mu nesvjesno posvećuju više pažnje.
Odrastanje uz vrlo kritičnog roditelja može dovesti do depresije, niskog samopouzdanja i poteškoća u izgradnji odnosa, kako navodi studija u časopisu Journal of Abnormal Child Psychology. Takva kritičnost često je nuspojava favoriziranja - dok jedno dijete dobiva pohvale, ostalima se upućuju kritike i frustracije.
Različiti kriteriji discipliniranja ili kritiziranje interesa i izgleda mogu ostaviti trajne posljedice na djecu, pa čak i narušiti njihove međusobne odnose kasnije u životu, piše YourTango.
Roditelji koji favoriziraju jedno dijete često mu daju više slobode i neovisnosti, bilo da se radi o izlascima ili donošenju odluka kod kuće. To nerijetko izaziva ogorčenje i napetost među braćom i sestrama. Dok favorizirano dijete uživa u osnaživanju, ostala djeca pažnju traže na manje zdrave načine.
Roditeljsko favoriziranje kod djece koja nisu miljenici često uzrokuje nisko samopouzdanje i osjećaj bezvrijednosti, ističe studija iz časopisa Journal of Family Psychology. Ta se djeca osjećaju izolirano i prisiljavaju se dokazivati kako bi zaslužila ljubav koju favorizirani brat ili sestra dobivaju bezuvjetno.
Roditelji skloni favoriziranju često će stati na stranu svog miljenika u sukobima, pronalaziti izgovore za njegovo ponašanje i poticati ga da ne preuzima odgovornost.
Roditelji će favoriziranom djetetu brže oprostiti i izbjegavati sukobe s njim. Dok su prema drugoj djeci hiperkritični, miljenik je gotovo uvijek pošteđen, čak i kada ne nudi isprike ili ne preuzima odgovornost. Time što jednom djetetu sve opraštaju, a drugo stalno krive, roditelji ne samo da sabotiraju razvoj djece već štete i sposobnosti svog miljenika da nauči rješavati sukove.
Što god favorizirano dijete postiglo, roditelji će to koristiti kao mjerilo za ostalu djecu. Miljenik se postavlja na pijedestal, a njegova braća i sestre se neprestano moraju truditi kako bi zaslužili istu pohvalu i pažnju. Fraze poput "Zašto nisi više kao tvoj brat/sestra?" ili "Tvoj/a sestra/brat to zna napraviti" čest su alat za usporedbu, a nanose veliku štetu samopoštovanju i mentalnom zdravlju djece.
Djeca koja odrastaju uz više roditeljske topline i privrženosti imaju bolje psihološke i socijalne ishode u životu, pokazuje studija iz časopisa Development and Psychopathology. Uskraćivanje topline jednom djetetu, a pružanje drugom, suptilan je, ali moćan način pokazivanja favoriziranja s dugoročnim posljedicama.
Roditelji toga često nisu ni svjesni - blaži su prema pravilima, češće nude pomoć i slave male uspjehe svog miljenika, dok se druga djeca bore za mrvice pažnje.
Posljedice roditeljskog favoriziranja u odrasloj dobi mogu biti vrlo ozbiljne i dovesti do problema poput beskućništva ili ciklusa toksičnih veza. Studija iz časopisa Journal of Family Issues otkriva da su mnogi ljudi koji su postali beskućnici imali napete obiteljske odnose proizašle iz toga što nisu bili favorizirani. Oni su bili "problematična djeca", dok su braća i sestre bili "anđeli". Rečenice poput "sve je ovo tvoja krivnja" mogu imati razorne dugoročne posljedice.
Umjesto da svoju pažnju i trud ravnomjerno raspodijele, roditelji skloni favoriziranju sve usmjeravaju na jedno dijete. Time, svjesno ili ne, potiču napetost i suparništvo u obitelji.
Stabilni bratsko-sestrinski odnosi temelj su našeg zdravlja u odrasloj dobi, kako tvrdi studija iz časopisa Journal of Family Psychology. Osjećaj stalne ogorčenosti prema bratu ili sestri jer dobiva "najbolje od roditelja" može trajno narušiti tu vezu.