TIJEKOM proteklih šest dana ruske invazije, podrumi ukrajinskih dječjih bolnica postali su skloništa najmlađih oboljelih pacijenata od raka u zemlji. Tanki madraci, jastuci i deke prekrivaju podove podzemnih hodnika, a roditelji tiho uvjeravaju svoju bolesnu djecu da će sve biti u redu, piše NBC News.
Liječnici i medicinske sestre pokušavaju pacijentima pružiti ograničene tretmane koje mogu, ali zalihe lijekova, hrane i vode se smanjuju.
"Ova djeca više pate jer se bore s rakom, a to je borba koja ne može čekati", rekla je telefonski dr. Lesia Lisicia iz podruma najveće ukrajinske dječje bolnice Ohmatdit smještene u Kijevu.
Brojna djeca trenutno imaju pristup samo osnovnom obliku kemoterapije. Ostali tretmani su prekinuti, što je povećalo zabrinutost da oboljeli možda neće doći u remisiju ili da će se bolest vratiti.
"Ako se prekid liječenja nastavi i potraje, naši pacijenti će umrijeti", upozorila je dr. Lisicia.
"Izračunat ćemo koliko je ljudi ili vojnika umrlo u napadima, ali nikada nećemo znati koliko pacijenata je umrlo jer im nije na vrijeme dijagnosticirana bolest ili jer se nisu liječili. To je epska količina ljudi", dodala je.
Krvna slika neke djece postala je loša, a zalihe krvi u Kijevskom regionalnom onkološkom centru su se toliko smanjile da sada roditelji transfuzijom doniraju krv vlastitoj djeci, tvrdi Julija Nogovicina iz Tabletočkije, najveće dobrotvorne organizacije za borbu protiv raka djece u Ukrajini.
Iako je situacija sve neodrživija, evakuacija bolesnika je otežana. Osoblje bolnice ne zna koliko će putovanje trajati, koji će im medicinski materijal zatrebati na putu i na kakve bi opasnosti na cesti mogli naići.
"Pacijenti i njihovi roditelji me pitaju je li sigurno, a ja ne znam odgovor. Ne znam ni je li sigurno izaći. Moguće je da izađu u blizini bolnice i da će biti napadnuti", ističe Lisicia.
Ona djeca koja ne mogu čekati, prevoze se u medicinski centar u Lavovu, u zapadnoj Ukrajini, gdje su zalihe obilnije, a uvjeti sigurniji. Nadaju se da će odatle neku od najbolesnije djece preseliti u Poljsku, gdje im je obećana medicinska skrb.
Ipak, prelazak granice s Poljskom također je sve teži jer stotine tisuća Ukrajinaca pokušavaju pobjeći iz zemlje. Nogovicina je rekla da su napetost i strah na granici potaknuli izbjeglice da bacaju kamenje na automobile s bolesnom djecom ili udaraju u vozila.
"Danas smo poslali prema granici liječnika s pacijentom. Imali smo sreće što je s njima išao policijski auto, inače bi ih rastrgali jer pokušavaju proći preko reda", pojašnjava Nogovitsina.
I dok je Lavov sigurniji grad, dr. Roman Kizima, vodeći pedijatar onkolog u zapadnoukrajinskom specijaliziranom dječjem medicinskom centru, kaže da sirene svakih nekoliko sati upozoravaju na bombaške napade. Članovi osoblja igraju se s djecom. Kad god zavijaju sirene, djeci se govori da moraju što brže otrčati u "tamnicu", dok najbolesnija djeca, koja su na kisiku, moraju ostati u svojim krevetima.
"To je traumatizirajuće", jasan je Kizima, koji je svoju obitelj poslao u planine.
Igra je manje uvjerljiva za djecu stariju od 10 godina, koja su ljutita i prestrašena. Njihove reakcije je bolno vidjeti pa Kizima kaže da s nekima od njih rade bolnički psiholozi.
Za većinu djece, iako su bliže granici, evakuacija je malo vjerojatna opcija jer bi poljske bolnice postale preopterećene, a mnoge obitelji imaju drugu djecu koja nisu bolesna ili brinu o drugim članovima obitelji.
Broj pacijenata koji se evakuiraju je mali, tvrdi Nogovicina, s obzirom na to da godišnje u Ukrajini 1000 djece oboli od raka.
"Ako odemo odavde, mnoga djeca o kojoj brinemo će umrijeti. Članovi osoblja će, kao i ja, stajati ovdje do posljednjeg trenutka. Podići ću oružje protiv Rusije, ako bude potrebno", poručio je Kizima.
Nogovicina i Lisicia dijele slične osjećaje.
Nogovicina je rekla da je prvih nekoliko sukoba provela plačući. Sada ne lije više puno suza. Ali ni ne spava ni ne jede puno. Potpuno je predana osiguravanju sigurnosti ove djece.
"Najviše se bojim da im više neću moći pomoći", dodaje.
Lisicia, koja je sa svojom obitelji kampirala u podrumu svoje bolnice u Kijevu, rekla je da planira ostati tamo koliko god treba.
"Učinit ćemo sve što je važno za naše pacijente", rekla je: "I ostat ćemo do kraja."