U odnosu između roditelja i odrasle djece često dolazi do promjena koje nisu lake za obje strane. Iako roditelji i dalje žele nuditi savjete i usmjeravati, odrasla djeca sve više teže autonomiji i donošenju vlastitih odluka. Kada im mišljenje roditelja više nije važno, to se često izražava kroz izravne fraze koje jasno pokazuju distancu i želju za samostalnošću.
Roditelji su skloni davati savjete i kada njihova djeca odrastu, no odraslima to može djelovati nametljivo. Psiholog i terapeut Jeffrey Bernstein objašnjava: "Kada roditelji nude neželjene savjete (čak i kad to misle dobro), odrasla djeca to mogu doživjeti kao ulazak u njihov prostor i oblik kontrole". Dodaje i da takvo ponašanje može stvoriti osjećaj nepovjerenja te otežati odrasloj djeci da definiraju sebe, piše YourTango.
Tijekom odrastanja uobičajeno je da roditelji govore djeci što da rade, no s godinama se taj autoritet prirodno smanjuje. Kada odrasla osoba više ne uzima mišljenje roditelja u obzir, jasno će dati do znanja da odluke donosi samostalno i da neće slijediti njihove upute ili savjete.
Kroz djetinjstvo roditelji često izražavaju svoja mišljenja, a ponekad i kritike. Kada odraslo dijete više ne mari za njih, spremno je otvoreno reći da ga ne zanima što roditelj misli. Ova fraza često proizlazi iz frustracije zbog kritičkog stava roditelja i može biti posebno teška za njih da je čuju.
Roditelji ponekad žele započeti teške razgovore u trenutku kada njihova djeca nisu spremna. Kada odrasla osoba ne želi sudjelovati u takvim raspravama ili smatra da to nije njezina odgovornost, jasno će reći da o tome neće razgovarati. To je znak da više ne pridaje važnost roditeljskom mišljenju o tim pitanjima.
U nekim obiteljima roditelji uključuju djecu u vlastite probleme ili sukobe. Kada odrasla osoba više ne mari za roditeljsko mišljenje, spremna je postaviti granicu i jasno reći da se neće uplitati. Time pokazuje da ne želi nositi teret tuđih problema niti biti dio situacija koje je emocionalno iscrpljuju.