Neizvjesnost može biti stresna i za djecu i za odrasle. Ipak, čak i kada nemate kontrolu nad ishodom neke situacije, možete pomoći sebi i drugima da se lakše nose s nepoznatim - i to samo načinom na koji o tome govorite.
To tvrdi dr. Becky Kennedy, klinička psihologinja i osnivačica platforme za roditeljsku podršku Good Inside. Ona preporučuje jednostavnu formulu u tri koraka koja može ublažiti tjeskobu. Strategiju, za koju kaže da bi je "svaki roditelj i menadžer trebao znati", predstavila je na samitu Charter's New Employer Brand održanom 9. lipnja u New Yorku, piše CNBC.
Formula u tri koraka
Kennedy objašnjava da iskreno priznanje onoga što ne znamo, umjesto prešućivanja ili pretvaranja da imamo sve odgovore, ljudima olakšava suočavanje s promjenama. "Nije problem sama neizvjesnost, nego kada o njoj nitko ne govori", kaže.
Njezina formula vrlo je jednostavna: najprije recite što znate, zatim otvoreno priznajte što još ne znate, a razgovor završite nečim što je poznato, sigurno i pruža osjećaj stabilnosti.
Primjena u obitelji i na poslu
Kao primjer navodi dijete koje se želi prijaviti u nogometnu ekipu. Roditelj bi, prema njezinoj formuli, mogao reći: "Evo što znam: Vježbao si nogomet i puno si napredovao. Želiš pokušati ući u tu ekipu, a znam i da se prijavilo mnogo talentirane djece."
Nakon toga slijedi iskreno priznanje: "Ono što ne znam jest hoćeš li uspjeti." Razgovor završava porukom koja pruža sigurnost: "Ali jedno sigurno znam - što god da se dogodi, proći ćemo kroz to zajedno."
Isti se pristup može primijeniti i na radnom mjestu, osobito kada među zaposlenicima vlada neizvjesnost zbog mogućih promjena. Kennedy navodi primjer menadžera koji svom timu kaže: "Čuli ste glasine da bi u tvrtki moglo doći do promjena. Govori se o restrukturiranju i to je točno."
Zatim slijedi ono što još nije poznato: "Ono što ne znam jest kada će se to dogoditi. Iskreno, ne znam ni tko će sve biti obuhvaćen tim promjenama."
Na kraju dolazi dio koji ulijeva povjerenje: "Ali znam da ćete, ako do toga dođe, informaciju dobiti izravno. I bez obzira na ishod, učinit ću sve što mogu da vam pružim podršku."
Što nas turbulencija u avionu može naučiti o komunikaciji
Kennedy uspoređuje takve situacije s turbulencijom tijekom leta. Ako pilot šuti, putnici će postajati sve nervozniji jer će sami zamišljati najgore moguće scenarije.
No kada se pilot oglasi i objasni što se događa, napetost se često smanjuje. Dovoljno je reći: "Dame i gospodo, ušli smo u područje turbulencije. Ne mogu procijeniti koliko će trajati, ali javit ću vam se čim budem imao nove informacije."
Iako ni pilot u tom trenutku nema sve odgovore, Kennedy smatra da se putnici osjećaju sigurnije jer vide da osoba koja upravlja zrakoplovom otvoreno komunicira i razumije njihove brige.
Kako zaključuje: "Ponekad je dovoljno samo otvoreno razgovarati o onome što se događa. To može promijeniti cijelu situaciju."