Prestaje li ikad rivalstvo među braćom i sestrama?

Foto: Shutterstock

BRAĆA i sestre se svađaju, to je sasvim jasno i određena vrsta rivalstva u tom odnosu je uobičajena. "Djeca imaju mnogo manje sposobnosti od odraslih da razmišljaju o tome što ih uznemiruje ili da kontroliraju svoje nagone. Dakle, oni se puno svađaju, kao što svi znamo", kaže dr. Raymond Raad, suosnivač RIVIA Minda, centra za mentalno zdravlje u New Yorku, piše BBC.

U mnogim obiteljima prepirke među braćom i sestrama su stvar komunikacije i usvajanja vještina. Takvi sukobi pomažu djeci da ih nauče rješavati, čine ih boljim u interakciji s drugima. Za neke rivalstvo se smanjuje u odrasloj dobi i postaje samo nešto čemu se mogu smijati na obiteljskim zabavama.

Ali za neke takvi obrasci ponašanja zadržavaju se i u zrelijim godinama. Istraživanje na 2000 odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazalo je da više od polovice ispitanika i dalje osjeća da se natječu sa svojom braćom i sestrama. 51 posto ovih odraslih osoba izjavilo je da imaju trajni, natjecateljski odnos sa svojom braćom i sestrama i reklo je da se natječu oko svega, od vlasništva kuće do toga tko će ugostiti obiteljska okupljanja.

Uspoređivanje i sukobi

"Kao ljudska bića, usmjereni smo na uspoređivanje s drugima", objašnjava Shawn D. Whitehead, profesor humanog razvoja i obiteljskih studija na Državnom sveučilištu Utah u SAD-u. "Braća i sestre pružaju prirodnu točku za usporedbe. Oni su u vašem domu, odrastaju s vama. Oni su u istom okruženju i istoj kući, tako da nam pružaju dobru usporednu mjeru."

Na primjer, braći i sestrama je lako usporediti svoj akademski ili sportski uspjeh ili se natjecati oko toga tko je "omiljeno" dijete jer često imaju slična iskustva (poput pohađanja iste škole). I što su djeca bliže dobi, rivalstvo može biti intenzivnije.

Natjecanje je još intenzivnije u tinejdžerskim godinama

Također je uobičajeno da se kompetitivnost intenzivira u tinejdžerskim godinama, kaže Raad, jer "roditelji ili školsko ili sportsko okruženje pridonose dojmu da je sve stvar konkurencije i natjecanja".

Ali čak i kad pojedinci kasnije u životu razvijaju individualnost, razlike mogu nastaviti poticati natjecanje i sukobe, osobito među braćom i sestrama koji su odgajani u istom kućanstvu, ali su krenuli vrlo različitim putevima.

Faktor pravednosti

Još jedan glavni pokretač suparništva među braćom i sestrama je pravednost, ideja koja je, kaže Whitehead, jako važna za djecu.

"Vjerojatnije je da će roditelji dati privilegije mlađoj djeci", kaže on. "Kad roditelj kaže 12-godišnjaku 'možeš ostati budan do 10', onda možda i 10-godišnjak to može učiniti jer se roditelji ne žele svađati." 

Kad mlađa djeca dobiju neko dopuštenje ranije od starijeg brata ili sestre, "to može uzrokovati da stariji osjeća da roditelji nisu pošteni prema njemu. To stvara sukob", dodaje Whitehead.

Osjećaj nepravde može potrajati i do kraja života

I pokazalo se da braća i sestre ne moraju nužno prevladati želju za pravednošću, umjesto toga to može ostati jedan od čimbenika za rivalstvo u odrasloj dobi, smatra Raad.

U odrasloj dobi pitanje pravednosti među braćom i sestrama odnosi se na stvari poput profesionalnog uspjeha, koliko su ljudi sretni u svojim brakovima i još mnogo toga, dodaje Raad. "Za razliku od prijatelja, gdje možete reći: 'Oh, mi smo tako različiti, dolazimo s tako različitih mjesta', postoji ideja da braća i sestre imaju istu pozadinu pa bi im i život trebao biti sličan."

Nježno poticanje

Međutim, neko rivalstvo među odraslom braćom i sestrama nije nužno loše. Više od četvrtine ispitanika u anketi OnePoll kaže da se natječu sa svojom braćom i sestrama oko ciljeva u karijeri, a 15% ispitanika rivalstvo je motiviralo u karijeri. 

Za gotovo dvoje od 10 odraslih postoji snažno uvjerenje da ih je rivalstvo braće i sestara dovelo do toga da postignu više u svojim životima. Dakle, neko manje rivalstvo može biti zdravo i sasvim prirodno.

Međutim, neće sva braća i sestre nastaviti natjecanje do kraja života. Za mnoge to izblijedi kako odrastaju. Stručnjaci se slažu da ne postoji nijedan razlog zašto rivalstvo među braćom i sestrama nestaje u nekim obiteljima, a traje u drugima. "Najbolji način za predviđanje vaše povezanosti s odraslom osobom je vaš odnos iz djetinjstva, ali to svejedno može varirati", kaže Whitehead. 

Intenzitet rivalstva može nestati s prostorom i udaljenosti, kaže on, tako da se braća i sestre koji žive daleko jedno od drugoga geografski ili koji se ne viđaju tako često mogu prirodno manje svađati ili natjecati.

Promjene u rivalstvu uslijed velikih životnih događaja

Veliki događaji koje obitelj doživljava mogu utjecati i na rivalstvo, dodaje. "Primjećujemo promjene oko velikih događaja. Netko se oženi, dobije dijete, izgubi roditelja. Sve to može pomoći preusmjeravanju odnosa." Kad braća i sestre imaju te velike trenutke da ih spoje, to može pomoći popraviti odnose.

No, u konačnici, kaže Whitehead, odlučujući čimbenik za kvalitetu odnosa su osobnosti. "Odnos između braće i sestara je jedinstven i višeznačan," kaže on, "i često postoji isto toliko razlika unutar obitelji koliko i među njima."

Roditelji ipak imaju utjecaja, ali trebaju djelovati od najranije dobi

Međutim, stručnjaci sugeriraju da roditelji mogu pomoći maloj djeci da smanje prirodno rivalstvo i izoliraju ih od ozbiljnijih sukoba u kasnijem životu. "Roditelji bi trebali modelirati rješavanje problema i društvene vještine", kaže Raad. "Možete imati sukobe u svojoj kući, to je jedino zdravo, ali sposobnost modeliranja pomoću koje ćete riješiti taj sukob bez eskalacije pomoći će vašoj djeci kasnije."

Poticanje braće i sestara da uspostave bliske odnose koje će moći održati i u odrasloj dobi, čak i ako to znači povremene svađe, može napraviti značajnu razliku. "Te veze uistinu traju cijeli život", kaže Whitehead. "Kasnije u životu naša braća i sestre postaju nam još važniji. Kad naši roditelji odu, oni su posljednja veza koju imamo s našim porijeklom. Zapravo, oni su sve što nam ostane."

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.