Djevojčica Marta učenica je 3. razreda osnovne škole, a prije godinu i pol dobila je dijagnozu celijakije. Otada jede isključivo bezglutensku hranu, a njezini roditelji priznaju da ni po čemu nisu sumnjali da njihova kći ima bilo kakav zdravstveni problem.
"Liječnika specijalista posjetili smo možda godinu, godinu i pol otkad se Marta počela žaliti na bolove u stomaku. Bolovi su se javljali bez ikakvog reda, nenadano, u bilo koje doba dana, nisu je ometali u igranju i izvršavanju dnevnih obaveza. Ni njena probava ni njen apetit nisu mi se činili problematični", podijelila je mama Ivana svoje iskustvo.
Dijagnoza je ovoj tročlanoj obitelji došla kao olakšanje.
"Vrlo brzo, nakon dva mjeseca bezglutenske prehrane, Marta se naočigled preporodila. Tek tada sam uvidjela koliko je ona zapravo imala raznih pokazatelja koje je jako teško okarakterizirati kao problem, a kamoli kao simptom jedne tako ozbiljne bolesti", ističe.
Kad Marta pojede nešto s glutenom, javljaju se sitne, ali bitne promjene ponašanja
"Kad sve saberem, najčešće mi se kao glavni krivac nametne prilagodba i početak, odnosno kraj prvog razreda. Marta nema problema s učenjem, nema problema s djecom, normalnim okruženjem, ali sam vidjela da se na početku nije baš najbolje snašla u nekim situacijama. Radi se o dnevnim ponašanjima djece koja postaju normalna, a nikako ne bi trebala", otkriva mama.
Iako Marta jede isključivo bezglutensku hranu, roditelji odmah vide promjenu ako unese nešto što sadrži gluten.
"Postane razdražljiva, povučenija, nevesela i sklona plaču. To su sve nijanse u ponašanju koje možda vidim samo ja kao roditelj, ali su svakako prisutne i bitne", tvrdi Ivana.
Cijela obitelj promijenila je prehrambene navike
Inače, ova djevojčica obožava hranu i probala bi sve što joj se ponudi. Zato je, nakon dijagnoze, bilo izazovno objasniti joj zašto će odjednom cijelo kućanstvo promijeniti prehrambene navike.
"Nakon što smo Marti objasnili o čemu se radi, što bismo za početak morali učiniti i kakvu bolest ima, suprug i ja paralelno smo rješavali svoje frustracije, strahove, tugu. Pokušavala sam nebrojeno puta secirati svaku situaciju i sve proteklo vrijeme, ne bih li odredila približno točno kada je Marta počela osjećati tegobe, što je i je li nešto bilo okidač za razvoj bolesti ili je pak imala problema od rođenja", kaže Ivana.
"Po izgledu, ponašanju, krvnoj slici kao i općem stanju, za Martu nikad ne bih rekla da ima bilo kakav, a najmanje tako velik zdravstveni problem. Naravno, sad mi sve drugačije izgleda i vidim stvari za koje se pitam jesam li kao mama mogla nešto ranije napraviti i ranije potražiti pomoć", nastavlja.
(Nešto lakši) Život s celijakijom, 1. dio 📢 Ivanina priča o životu s dijagnozom celijakije koju je njena djevojčica...
Objavljuje Udruga CeliVita - Život s celijakijom u Petak, 10. svibnja 2024.
Veliki vjetar u leđa bila im je obitelj, kao i prijatelji, Martina učiteljica, ali i udruga CeliVita - Život s celijakijom, u kojoj su dobili provjerene, jednostavne i konkretne informacije.
"Na stranicama udruge saznala sam sve o bolesti, njenom nastanku i liječenju. Beskrajno smo zahvalni svim članovima udruge. Konkretno su mi pomogla online predavanja i kulinarske radionice. Što se tiče domaćinstva, vrlo brzo sam postigla da Marta sa sigurnošću može konzumirati sve u našoj kući te da je sve bez glutena. Nabava namirnica, čitanje deklaracija i snalaženje u šumi informacija bio je i do danas ostao izazov", dodaje Ivana.
Nabavka bezglutenskih namirnica u početku je bila izazov
Glavni oslonac u početku bio im je Registar bezglutenskih proizvoda, pokrenut 2022. godine, u kojem je navedeno više od 900 takvih proizvoda.
"Broj proizvoda u registru kontinuirano se povećava. Neki proizvodi dodaju se, a neki izbacuju iz njega, najčešće zbog toga što su bezglutenski, ali tijekom proizvodnje mogu biti kontaminirani glutenom", nedavno je za Index izjavila Ida Čarnohorski, potpredsjednica udruge CeliVita - Život s celijakijom.
Mama Ivana kaže da je kupovala isključivo hranu iz Registra, što je bilo fizički zahtjevno jer su neke specijalizirane trgovine bile na drugom kraju grada.
"Sjećam se olakšanja i sreće kad smo otkrili da u blizini škole, nadohvat ruke, možemo po prihvatljivim cijenama kupiti super proizvode. Marta si može za vrijeme pauze ili odmora i sama otići u dućan kao i ostala djeca", zaključila je.