DJECA su često usredotočena na sebe, osobito u najranijoj dobi. Ipak, način na koji odrasli razgovaraju s njima može ih naučiti da razmišljaju o drugima i razviju empatiju, ključnu vještinu za odrastanje i kasniji život, piše HuffPost.
"Svi želimo odgojiti djecu kojoj je stalo", rekla je Amy McCready, osnivačica Positive Parenting Solutions. "Poticanje empatije kod naše djece pomaže u izgradnji veza s drugima i svijetom oko njih". Stručnjaci su objasnili koje fraze pomažu djeci da postanu empatična i emocionalno inteligentna.
"Najvažnije što morate učiniti, od samog početka, jest razgovarati o osjećajima", kaže edukacijska psihologinja Michele Borba. Kod male djece preporučuje fokusiranje na četiri osnovne emocije: sreću, tugu, ljutnju i strah. Kad malo porastu, pitajte ih izravno: "Kako se osjećaš?" i potaknite ih da imenuju svoje emocije dok se gledaju u ogledalo.
Nakon što dijete razumije vlastite osjećaje, počnite ga pitati o osjećajima drugih ljudi. "Ovo pitanje potiče djecu da izađu iz vlastitog iskustva i razmotre tuđe emocije", kaže dječja psihologinja Ann-Louise Lockhart. To ih uči zauzimanju tuđe perspektive, što je srž empatije.
"Ovo pitanje pojačava ideju da empatija nije samo osjećanje za nekoga, već je i činjenje nečega da se pomogne", ističe Lockhart. Time djeca uče razmišljati o rješenjima i važnosti proaktivne podrške drugima, bilo da se radi o crtanju slike za baku i djeda ili isprici prijatelju.
Slično prethodnom, i ovo pitanje potiče djecu na rješavanje problema i suosjećanje. "Fokusirajući se na potrebe, djeca uče razumjeti motive iza ponašanja i razvijaju dublju razinu suosjećanja", pojašnjava Lockhart.
"Ova fraza potvrđuje djetetove osjećaje i pokazuje mu da je u redu izraziti ih. "Govoreći to, roditelji pokazuju svojoj djeci da su njihovi osjećaji važni i da zaslužuju pažnju", kaže Lockhart. "Kada djeca vide da se njihove emocije priznaju, vjerojatnije će istu ljubaznost pokazati i drugima", dodaje.
McCready. objašnjava da ova "fraza pomaže djeci povezati iskustva koja su imali s načinom na koji se drugi mogu osjećati". Djetetu može biti lakše razumjeti tuđu perspektivu ako se prisjeti slične situacije koju je i samo doživjelo.
"Ovo normalizira djetetove osjećaje i pomaže mu da shvati da ne mora skrivati niti se sramiti svojih emocionalnih reakcija", kaže McCready. To pokazuje da je zdravo dopustiti si osjetiti i obraditi emocije.
Vaša djeca neće naučiti sve o empatiji kroz jedno predavanje. Riječ je o kontinuiranom učenju u malim, svakodnevnim trenucima, naglašava Borba.
"Bilo koju knjigu koju čitate svom djetetu, uvijek ih možete potaknuti da se stave u [položaj osobe i situaciju]: 'Kako bi se ti osjećao/la?'", predlaže ona. Ključno je, zaključuju stručnjakinje vlastitim primjerom pokazati kako empatija izgleda u praksi. "Mali trenuci stvaraju snažne lekcije", dodaje Lockhart.