Crtanje se često doživljava kao obična dječja igra, no istraživanja pokazuju da je riječ o aktivnosti koja ide puno dalje od pukog ispunjavanja papira bojama. Crtanje uključuje opažanje, pamćenje, kontrolu pokreta, pa čak i rano razumijevanje drugih ljudi, zbog čega se ta naizgled mirna aktivnost pretvara u pravu mentalnu vježbu.
Za malu djecu svaka povučena linija i svaki nacrtani oblik predstavljaju način na koji obrađuju svijet oko sebe, ali i ono što vide, osjećaju i pamte. S vremenom ta jednostavna navika počinje istodobno poticati razvoj više područja mozga, često i bez toga da su odrasli toga svjesni, piše Times of India.
Držanje bojice, kontroliranje pritiska na papir i namjerno povlačenje linija zahtijevaju preciznost. Istraživanja motoričkog razvoja pokazuju da su te vještine usko povezane s kognitivnim razvojem djece i adolescenata.
Studije koje su se bavile crtanjem kod djece povezale su tu aktivnost s razvojem motoričkih i vizualno-prostornih vještina, zbog čega crtanje može biti korisna svakodnevna vježba za male ruke i mozak koji se još razvija.
Kada dijete pokušava nacrtati nešto s određenom namjerom, crtanje više nije samo nasumično šaranje. Kod male djece ono se povezuje s radnim pamćenjem, samokontrolom i sposobnošću prilagodbe, odnosno s vještinama koje im pomažu da ostanu usredotočena, kontroliraju impulse i lakše prelaze s jedne ideje na drugu. Jednostavnije rečeno, crtanje od djeteta traži planiranje, prilagodbu i ustrajnost.
Jedno od zanimljivijih otkrića novijih istraživanja jest da se crtanje i jezik u ranom djetinjstvu razvijaju usporedno. Kod vrlo male djece to su odvojeni, ali snažno povezani načini izražavanja, a važnu ulogu u toj povezanosti imaju upravo izvršne funkcije. Crtanje djeci može pomoći da pokažu ono što znaju i prije nego što za to pronađu prave riječi.
Dok crtaju, djeca ne ostavljaju samo tragove na papiru. Ona se prisjećaju onoga što su vidjela, doživjela ili naučila i zatim to pretvaraju u sliku. Noviji pregled istraživanja pokazuje da crtanje dijelom ovisi o pamćenju, dok je druga studija utvrdila da crteži mogu otkriti kako se sjećanja mijenjaju tijekom vremena. Za djecu to znači da crtanje može biti nježan način vježbanja prisjećanja i slaganja misli.
Istraživanja provedena na djeci i adolescentima pokazuju jasnu vezu između kognitivne fleksibilnosti i kreativnosti. Drugim riječima, što se dijete lakše prebacuje s jedne ideje na drugu, zamišlja nove mogućnosti i preoblikuje ono što već zna, to njegova kreativnost slobodnije dolazi do izražaja.
Crtanje pruža prostor upravo za takvu slobodu: kuća može imati pet prozora, sunce može biti zeleno, a jednostavan čovječuljak može postati početak cijele priče.
Djeca ne izražavaju uvijek svoje osjećaje urednim i jasnim rečenicama. Istraživanja upućuju na to da crteži mogu biti svojevrsni prozor u djetetov unutarnji svijet jer mogu odražavati njegove osjećaje, doživljaje i emocionalna stanja.
Neke studije pokazuju i da crtanje može kratkoročno popraviti raspoloženje, osobito kada djetetu pomogne da skrene misli s nečega što ga opterećuje. Za mnogu djecu papir i olovka često su lakši način izražavanja od izravnog razgovora.