Jesam li dobra majka: Sve sam to već prošla, a opet me strah + zagrebačke fontane i CTG

ZAPOČINJEM ovu kolumnu s novim zagrebačkim fonatanama koje koštaju 30 milijuna kuna. Kakve veze imaju fontane s trudnoćom i porodom? SVE cure koje su prošle tudnoću, ZNAJU da od 36./37.tjedna te stavljaju na CTG. I isto tako znaju da gotovo sve zagrebačke bolnice (ispričavam se ako griješim, ali provjerila sam s curama koje su rodile u različitim bolnicama) imaju kronični nedostatak ovog važnog aparata. Konkretno to znači da kad dođeš u bolnicu na pregled, čekaš oko 4-5h da obaviš pregled i CTG. Ponekad i više. Totalni nonsens u svemu je da BOLNICE NE SMIJU PRIMATI DONACIJE OBIČNIH GRAĐANA jer im to nije dopušteno. Dakle, ako ti kao fizička ili pravna osoba želiš donirati bolnici CTG uređaj koji bi spasio i njih i nas, to ne smiješ. Ako im želiš donirati madrac jer znaš na kakvom si zadnji put spavala – ne smiješ. Ako im želiš donirati baterije za aparate koji svaki dan koriste, ne smiješ. ALI smiješ iz svog džepa (preko poreza) financirati gradnju još jedne fontane. I tko je ovdje lud?!? Iskreno se nadam da će netko od nadležnih pročitati barem početak ove kolumne ili da ćete ju shareati što više kako bi se ovaj totalno glupi Zakon izmijenio i kako bi bolnicama bilo omogućeno primati donacije od građana.

Za one cure koje su to prošle već znaju, za one koje to tek čeka – 35 tjedana trudnoće je vrijeme kada krećete na tjedne preglede u bolnicu gdje ćete ići na porod. Naručila sam se, došla, ali, ups, kriva procjena vremena dolaska. Bubija sam rodila u Vinogradskoj i idem tamo opet. U trudničkoj ambulanti knjižice primaju do 11h. Ja sam, nadobudno, došla u 8h :) i čekala do 12h. Ali ok, nakon prve trudnoće se navikneš. Moram pohvaliti sestru Žanu koja je uvijek u trudničkoj ambulanti, ali sada nije bila – rekli su mi da je rodila nedavno, pa ako ovo čita – čestitam!!! I onda je stvarno super i rado će pomoći. No da ne ispadne krivo, i sestra koja je sada bila je bila super. Pregled obavljen u 10 minuta, dogovoren carski za 39.tjedan. Naime, ako rodiš carskim rezom te ostaneš trudna tako da je sljedeći termin poroda unutar 2 godine, direktno te stavljaju na carski. Ne znam da li mi je laknulo ili me je uhvatila panika, ali osjećaji su mi se počeli mješati i došle su mi suze na oči.

Strah me... Da, znam da sam to sve već prošla i znam da sam tješila sve cure koje su išle na 2.porod i isto ih je bilo strah, ali kad se nađeš u identičnoj situaciji, jasnije ti je. Em si umorna od trudnoće, em te šoraju hormoni, em znaš što te čeka, em si nestrpljiva. Sto različitih stvari u glavi. Strah koji me je ulovio u zadnjih par tjedana je da se bebi ne zapetlja pupčana vrpca oko vrata. Zašto? Pa zato jer, unazad godinu dana, 3 prijateljice su imale takav slučaj i završile na hitnom carskom jer su, hvala Bogu, bile u pravo vrijeme na pregledu i CTG-u. Najgore od svega je što na to ne možeš utjecati. Možeš pratiti pokrete bebe, no kako je beba sve veća i veća te ima sve manje i manje mjesta, pokreti su tako i tako sve slabiji i manje ih osjetiš. Pa, ostanimo na pozitivnim mislima :)

Nakon tjedan dana, 36 tjedana, sve opet isto plus čekanje na CTG (inače ide kasnije, ali obzirom da je kod prvog pregleda nastupila asfiksija, doktorica je htjela biti sigurna). Sve u redu. U čekaonici uvijek ima tako puno cura, sve tako različite. Od onih kod kojih nema šanse da uopće pogledaju neku drugu curu, do onih koje su full glasne i stalno pričaju. Ja sam negdje na sredini. Kad pričate nekako to vrijeme čekanja brže prođe. Ovog smo puta pričale o torbi za bolnicu. Spremila sam ju, iako kinderbet za bebu još nisam, a nisam ni oprala stvari za bebu. Prvi put kad ideš u bolnicu na porod čitaš 100 stranica na netu što ti sve treba, no sljedeći put već znaš da sve što ti je potrebno je sljedeće:

- Spavaćice (2-3) ovisno o tome da li bolnica ima svoje za porod i koliko se znojiš. U svakom slučaju ako ti je termin i zimski, nikako ne uzimaj spavaćice s dugim rukavima jer su rodilišta uglavnom (pre)zagrijana
- Ogrtač
- Papuče (najbolje japanke da odmah imaš mogućnost tuširanja u njima)
- Jednokratne gaćice (a ono, individualno je koliko ti treba, ali uzmi si paketića za svaki slučaj – 10 kom)
- Grudnjak za dojenje, ali možeš i neki udobni top
- Higijenski ulošci (za bolnicu barem 2 paketa, ali računaj da će ti i za doma trebati - oni old school VIR, vata i mrežica, nikakve Always, Libresse i slične sheme)
- Ručnik (manji i veći)
- WC papir i ostale higijenske potrepštine koje ti trebaju za svakodnevnu higijenu (četkica i pasta za zube, krema za lice, gel za tuširanje, sapun i sl.)
- Dokumente (osobna, zdravstvena i svi papiri od početka trudnoće, posebno oni s krvnom grupom te dokumentacija ukoliko patiš od neke bolesti koja je bitna za doktore)
- Nešto za jesti i puno za piti
- Kovanice za bolnički automat ukoliko piješ kavu
- Punjač za mobitel
- Sve ostalo je prema želji.

Većina bolnica ima pelene i vlažne maramice za bebe. Kod kuće pripremi torbu ili vrećicu za osobu koja će te pokupiti kad ćeš izlaziti s odjećom i obućom za tebe i stvarima za bebu (odjeća, kapica i platnene pelene za široko povijanje) plus košara ako ste pješke ili autosjedalica ako ste s autom. Vrlo bitno za naglasiti je: SKINI LAK ZA NOKTE S RUKU I NOGU jer je prirodna boja noktiju indikator da nešto nije u redu. I to je to! Jedino što me još čeka je pranje oblekice. I tu nakon prvog djeteta shvatiš da ti zaista nije potrebno imati po 20 komada svakog odjevnog predmeta za bebu nego da ti trebaju osnovne stvari. Neki peglaju, neki ne. Ja sam s Bubijem peglala prvih mjesec dana i onda više nisam. Mislim da ću tako i sada.

Tako da... Mašina i pegla – evo me!