BIO sam 2015. na porodu prvog od dva moja djeteta u rodilištu zagrebačkog KBC-a Sestara milosrdnica. Tada sam se iz prve ruke uvjerio da nam tako delikatni bolnički odjeli, na kojima na svijet dolaze novi ljudi, izgledaju poput mesnica ili u "najboljem" slučaju kao da smo u rodilištima Ceausescuove Rumunjske 50-ak godina ranije. No nismo, nego u rodilištu bolnice najvišeg ranga u strogom centru glavnog grada države članice Europske unije, debelo u 21. stoljeću.
Hrvatska nam, čim smo došli na svijet, poručuje da treba što prije pobjeći odavde
Grozni, morbidni ambijent mjesta u kojem bi se i uređenjem morao slaviti život, kao i karikaturalna dotrajalost i pohabanost inventara te infrastrukture, zauvijek su mi se usjekli u pamćenje. Kada razmišljam o tom porodu, a uhvatim se da često o tome mislim, prvo mi na pamet padne užasno okružje u kojem se odvijao, a tek onda se sjetim ženine cjelodnevne muke i neopisive sreće kada nam se dijete napokon rodilo.
U godinama nakon ove osobno sam se uvjerio da nam jednako grozno izgledaju dječje bolnice, odjeli, hitni prijemi... Uzimajući u obzir sve to, kao i trendove velikog iseljavanja iz Hrvatske, depopulaciju, "bijelu kugu" i što još sve ne, nije čudno da Hrvatska odumire, a Hrvati izumiru. Malo kome se živi u državi u kojoj se rađa u ambijentu u kakvom nitko ne želi ni umrijeti. Hrvatska nam tako, čim smo došli na svijet, i nešto kasnije, dok smo u najosjetljivijoj dobi te česti gosti dječjih bolnica, odjela i hitnih prijema, nedvosmisleno poručuje da treba što prije pobjeći odavde.
Hrvatska umire. Je li moguće da jedina nada za njenu demografsku revitalizaciju dolazi iz Zaboka?
Ipak, nije sve tako crno. Zapravo je, ali se zrake bjelila probijaju iz Hrvatskog zagorja. Točnije, iz Zaboka i tamošnje "Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana", kako joj je puno ime. Otišli smo tamo tragom informacije da se usred odumiranja Hrvatske u ovom njenom dijelu odvija baby boom. Dakle, ne u Zagrebu, Istri, Dalmaciji, nego u Zagorju. Je li moguće da jedina nada za demografsku revitalizaciju ne samo Hrvatskog zagorja, nego i cijele Hrvatske, dolazi iz Zaboka? Da je ovo mjesto posebno, svjedoči već lokacija na kojoj se nalazi. Bolnica je smještena na lokaciji kao nijedna druga u državi. U neposrednoj blizini autoputa, s pristupom njemu, te na visokom brežuljku.
Na zagorskim bregima smo navikli gledati vikendice i crkvice, ne i moderne bolnice
"Bregi" su dakako simbol Zagorja, ali na njima očekujete klet, vinograd ili crkvicu, a ne modernu, veliku bolnicu koja će Hrvatsku spasiti od izumiranja. No to je tek početak nevjerice koja nas je obuzela čim smo došli ovdje i koja nas nije napustila, još uvijek, danima nakon odlaska od tamo. Ambijent, okružje, lokacija na kojoj je bolnica, ali i sami objekt te njegov interijer uopće ne izgledaju kao da smo u Hrvatskoj. Fotografkinja, snimatelj i ja smo to više puta ponovili tijekom boravka tamo.
Najvažnije je naglasiti: Ovo je državna bolnica. Nikakva skupa privatna fancy šema
Nema ovdje ničeg luksuznog i senzacionalnog, samo je za naše bijedne hrvatske uvjete i jednako takve bolnice ovo po svemu Švicarska, Austrija ili Norveška. Pri tome je ključno naglasiti da je ovo državna bolnica. Da, dobro ste pročitali. Ovdje nije riječ o nekoj od onih privatnih fancy klinika za žene nogometaša i estradne zvijezde, gdje se porod plaća desetak tisuća eura, a krevet rezervira mjesecima unaprijed. Ovo je bolnica u koju može doći roditi svatko i to besplatno. Tako da je dokaz i putokaz ostalim bolnicama i jedinicama lokalne, regionalne i državne samouprave da im to što su državne nije nikakva isprika što su prljave, zapuštene i dotrajale.
Tko se ne bi htio (po)roditi u hrvatskoj "Klinici Schwarzwald"?!
No dosta o njima. Došli smo u moderno, čisto i uredno rodilište na brijegu ponad guste i netaknute šume, iz čijih soba i hodnika puca pogled na Medvednicu i sve do Slovenije. Pa tko se ne bi htio (po)roditi u hrvatskoj "Klinici Schwarzwald"?! Ovdje su hodnici, podovi i stolice čisti kao apoteke. Sobe, kreveti i rađaonice izgledaju poput laboratorija. Sve je posloženo, ali ne beživotno.
Sve je puno toplih, humanih detalja
Nego humano i brižno s dosta detalja i topline. "Osjećamo se kao da nismo u Hrvatskoj" je od početka boravka ovdje bilo i ostalo naša mantra. Ponavljali smo je sebi u bradu, između nas samih, ali i papagajski pričajući sa svim sugovornicima.
Najveća vrijednost ovog rodilišta su ljudi
Razgovarali smo sa šefom odjela ginekologije i porodništva Rajkom Furešem, inače u ovom kraju poznatog kao člana kultnog rock banda po imenu Fuk Tregeri. Ovako tumači tajnu uspjeha rodilišta: "Rezultat je to dugogodišnjeg rada i velikog zalaganja osoblja. Naš kredo je stalna edukacija svih nas i pristup komunikaciji s puno razumijevanja, gdje je na prvom mjestu pacijent, odnosno trudnica, rodilja i novorođenče. Zato što smo svi tu radi trudnica, rodilja i djece. Osim toga, bolnica godinama uvodi inovativne pristupe, kako bi pacijenticama boravak u rodilištu bio što ugodniji", dodao je.
Sestrinstvo je duša zdravstvenog sustava. Hrvatska posljednjih godina ubrzano ostaje bez duše i u ovom, ključnom segmentu. No neće ostati i bez sestara u zabočkoj bolnici. Pitali smo ih kako su i zašto ostale ovdje jer znamo da im se u inozemstvu nude nekoliko puta više plaće. Njihovi odgovori, koje možete čuti u videoreportaži u tekstu, najbolja su pozivnica za rađanje u ovom rodilištu, ali i jedna od rijetkih stvari koje ulijevaju nadu kada je u pitanju naše zdravstvo.
Posebna zahvala rodiljama
Moramo istaknuti još jedne žene koje su stale pred našu kameru i mikrofon te im se posebno zahvaliti. Zato što su netom nakon što su postale majke pristale s nama podijeliti dojmove o porodu i boravku u ovom idiličnom resortu za rodilje, babinjače i novorođenčad.
Doznali smo tako da su na porod ovdje došle po svojoj izričitoj želji iako su djecu mogle donijeti na svijet u jednom od zagrebačkih KBC-a i rodilišta. Dobar glas o rodilištu na bregu očito se pronio i dalje od ovog kraja.
Rajski plin je glavna atrakcija ovog rodilišta
Posebnost bolnice u Zaboku te jedan od niza razloga zašto žene žele upravo tamo žele roditi djecu je "rajski plin"."Prije desetak godina smo prvi u Hrvatskoj uveli obezboljavanje poroda rajskim plinom, odnosno dušičnim oksidulom. To je vrlo kvalitetna metoda za obezboljavanje poroda. Navedeni plin minimalno je invazivan i nema nikakvih štetnih posljedica po majku i dijete", objasnio nam je šef zabočkog rodilišta.
I tako opet dolazimo do onoga zbog čega je ovo rodilište tako omiljeno i sjajno. Ne zato što je snobovsko i elitno, nego jer je normalno. I zato što je implementiralo u razvijenom svijetu normalne metode. Rajski plin kao sredstvo za neutralizaciju boli možete u Kanadi ili Australiji dobiti i kod zubara. Na brdovitom Balkanu je pak teška egzotika, do te mjere da su nas svi u zabočku bolnicu ispratili s naputcima da obavezno probamo to čudo i čim smo se vratili, dočekali pitajući: "Kako je, kakav je osjećaj nadisati ga se?!"
Srećom, u brdovitom Zagorju je rajski plin normalan kao gemišt. Moramo priznati da puno ljepše i čišće "puca" nego ovdašnji kiseliši.
Digli su nas Ramonesi, a spustili McCartney i Wonder
Dobili smo dakle toliko upita kakav je osjećaj udisati rajski plin, da smo ga naprosto morali probati i s vama podijeliti dojmove. Nakon što sam stavio masku i počeo ga udisati, nisam ništa osjećao. Slušao sam ljubaznu medicinsku sestru kako mi govori da rodiljama toliko godi i rješava ih boli da one ne žele s usta maknuti masku kojom ga udišu čak ni ako porod traje satima. Nisam mislio da me mulja, ali ja i dalje ništa nisam osjećao iako sam jako udisao. Ipak, promjena je nastupila kada su s razglasa u rađaoni krenuli Ramonesi i njihov najprikladniji hit "I wanna be sedated". U doslovnom prijevodu značio bi "Želim biti omamljen". I upravo to mi se dogodilo dok sam s maskom na licu i rajskim plinom u dišnom sustavu lupkao prstima u ritmu Ramonesa. Omamilo me i to dobro, ali u najboljem smislu. Ni traga osjećaju mučnine. Osjećao sam se... kao da sam uzeo legalni opijat.
Zapravo, usred bolnice, okružen najboljim bolničkim osobljem s puno iskustva, kao da nisam radio upravo to? Bolnica u Zaboku nema samo sjajne sestre, doktore, aparate i uređaje, nego i DJ-a. Jer nakon što me je frenetičnost Ramonesa uvela u stadij legalnog puknuća, smirenje su do kraja izvršili Paul McCartney i Stevie Wonder. Tada je naime na zvučnicima izvršen elegantan prijelaz na "Ebony & Ivory". Divota.
Radite djecu. Ali samo ako će se rađati u "Općoj bolnici Zabok i bolnici hrvatskih veterana"
Nažalost, bilo je vrijeme za otići iz ovog rodilištarskog raja. Zamislite kako je to dobra bolnica, s kojom odličnom energijom i osobljem, da vam se iz nje ne da otići. Ne samo to, nego zavaljen na putu za Zagreb u suvozačevom sicu i, još uvijek omamljen od rajskog plina, zamišljao sam kako čovjeku nakon posjeta rodilištu "Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana" dođe, ako već ne zatrudnjeti, onda barem napraviti dijete.