Djeca ne pamte uvijek ono što mi odrasli smatramo najvažnijim - savršeno organizirane rutine, besprijekorne rasporede ili svaki dan koji je tekao glatko. Umjesto toga, često im u sjećanju ostaju mali, ali značajni trenuci u kojima su se osjećala voljeno, viđeno i sigurno. Upravo ti trenuci imaju moć oblikovati njihov osjećaj sigurnosti i otpornosti na životne izazove.
Sitnice poput načina na koji ih slušamo, zagrlimo ili pokažemo da im vjerujemo u teškim trenucima ostavljaju najdublji trag. Tako uče da nisu sama, da je njihova osjetljivost prihvaćena i da su vrijedna takva kakva jesu. Dječja psihologinja, mama i edukatorica za odgoj, Jaimie Bloch, podijelila je devet stvari kojih se djeca često najviše sjećaju iz djetinjstva:
"Kao dječja psihologinja znam da se djeca koja se bore s tjeskobom neće sjećati savršenih rutina niti toga je li svaki dan tekao glatko. Ono što ostaje s njima su trenuci u kojima su se osjećala sigurno, viđeno i voljeno. To je način na koji ih slušamo kada dijele svoje strahove, trenuci kada ih podsjetimo koliko su hrabra i način na koji smo uz njih kad im briga čini svijet preteškim. Upravo ti mali trenuci grade otpornost", zaključila je Bloch.