KADA bi vas netko pitao da opišete dijete s hiperaktivnim poremećajem pažnje (ADHD), prva asocijacija bio bi nestrpljivi dječak koji se penje na stvari i ne radi ono što mu se kaže.
Malom broju ljudi pala bi na pamet djevojčica koja ima jako puno prijatelja i naporno radi da bi dobila dobre ocjene u školi. Odrasli često zanemaruju simptome ADHD-a kod djevojčica.
Osobe s ADHD-om pokazuju tri glavne skupine simptoma: hiperaktivnost, impulzivnost i oslabljenu pažnju. Iako je tri puta više dječaka dijagnosticirano s ADHD-om, stope dijagnostike kod odraslih podjednako su rasprostranjene između muškaraca i žena. Ovo pokazuje da simptomi kod djevojčica ostaju nezapaženi.
Nedijagnosticirani ADHD ima dugoročne posljedice, uključujući povećanu vjerojatnost upuštanja u rizična ponašanja poput nezaštićenog seksa i upotrebe psihoaktivnih supstanci kao i probleme s akademskim obrazovanjem i niskim samopoštovanjem. Ono što najviše zabrinjava jest što se mnogim djevojkama u kasnijem razdoblju daju lijekovi za liječenje anksioznosti i depresije, često zaboravljajući da se zapravo radi o neliječenom ADHD-u.
Kriteriji za davanje dijagnoze temelje se na podacima koji su prikupljani na dječacima i odraslim muškarcima. Naime, za ovaj poremećaj i dalje se smatra da najviše pogađa muški spol.
Važno je znati da ADHD može izgledati drugačije kod djevojčica nego kod dječaka. Za razliku od nestašnih dječaka, hiperaktivna djevojčica može preuzeti ulogu pomoćnika u učionici, lutajući od stola do stola.
Nastavnik koji bi ocjenjivao stupanj hiperaktivnosti kod dječaka dao bi veću ocjenu u odnosu na djevojčicu jer se njeno lijepo ponašanje prema prijateljima ne smatra poremećenim.
Ne samo da simptomi ADHD-a izgledaju drugačije kod dječaka, već dječaci imaju težnju biti hiperaktivniji i impulzivniji od djevojčica. Budući da su hiperaktivna i impulzivna ponašanja manje poželjna u učionici, nastavnici češće primjećuju dječake kao problem i skreću im pažnju na ponašanje.
I na kraju, simptomi ADHD-a kod djevojčica često bivaju skriveni jer naporno rade kako bi ispunile očekivanja odraslih. Odrasli svakako imaju drugačija očekivanja od djevojčica u odnosu na dječake. Odrasli očekuju da djevojke budu uredne i organizirane, da s lakoćom dobivaju dobre ocjene. Djevojke se trude udovoljiti društvenim normama i ne vole raditi probleme. Škole moraju učiniti više kako bi se suprotstavile rodnim stereotipima. Kada se odrasli susreću s djevojčicama koje teško ispunjavaju obaveze i očekivanja roditelja, često ih okarakteriziraju kao dramatične, čudne ili bezobrazne.
Znakovi da vaša kći ima ADHD
Domaće zadatke rješava duže od predviđenog vremena ili ih jednostavno zaboravlja riješiti. Koncentraciju joj ometa često surfanje internetom ili razmjenjivanje poruka s prijateljima te ostaje budna do kasno u noć dok ne izvrši zadatke.
Ona je neučinkovita studentica. Iako se čini da mnogo i temeljito uči, njeni rezultati pokazuju suprotno.
Slabo razumijeva pročitani tekst. Upija činjenice iz teksta, ali ne radi logičke veze između njih.
Ima problema u socijalnim odnosima jer slabije čita tuđe emocije i signale te otežano prati razgovore. Vršnjaci je izbjegavaju i ismijavaju što je dovodi do izolacije.
Zaboravlja stvari koje su joj potrebne. Ovo je klasičan signal, iako će ugodne i lijepo odgojene djevojke s ADHD-om često imati prijatelje ili odrasle oko sebe koji im pomažu u takvim situacijama (na primjer posude olovku ili donesu ono što je potrebno).
Ona govori, govori i samo govori…
Ona ne trči i ne penje se poput dječaka, ali je glavni pomoćnik u učionici. Društvena je i brbljiva čak i tijekom nastave.
Ima super ideje i veliki entuzijazam na početku rada, ali ih ne provodi do kraja.
Ona kronično kasni i nikada nije spremna kako treba.
Njezina hiperaktivnost manifestira se sudjelovanjem u mnogim izvannastavnim aktivnostima.
Ne uči iz iskustva i posljedica.
Promjenjivog je raspoloženja. Jednog je trenutka na vrhu svijeta, a sljedećeg je trenutka srušena zbog ležernog komentara koji shvaća kao preoštru kritiku.