TRAUME iz djetinjstva ostavljaju trag na nama čak i kada odrastemo, objašnjavaju psiholozi. S obzirom na to da je velik broj danas odraslih ljudi odgajan u skladu s različitim metodama prisile, ucjenjivanja ili prijetnji, sve to ostavlja posljedice na čovjeku.
Nekada davno tjelesno se kažnjavanje, jednako kao i vikanje, smatralo normalnim odgojem, a iako možda to na prvi pogled ne primjećujemo, takav je način ponašanja naših roditelja itekako ostavio trag na nama. No kako prepoznati da osoba ima traume iz djetinjstva? Nekoliko je znakova koji na to ukazuju.
Kao prvo, osobe koje su kao djeca doživljavale bilo kakav oblik verbalnog ili fizičkog maltretiranja sklone su neprestanom zamišljanju negativnih scenarija. To se na engleskom naziva ''overthinking'', a označava pretjerano razmišljanje, često negativno, koje znatno utječe na naše mentalno zdravlje.
Riječ je zapravo o automatiziranim negativnim mislima koje su izvan čovjekove kontrole, a u većini se slučajeva pojavljuju upravo kao rezultat trauma iz djetinjstva. Ako smo imali roditelje koji su nas neprestano kritizirali i u svakom našem postupku ili odluci vidjeli problem, i mi ćemo kada odrastemo razmišljati na isti način.
Druga stvar koju često rade ljudi koji vuku traume iz djetinjstva jest nemogućnost prihvaćanja bilo kakve kritike drugih ljudi, najčešće nadređenih, kolega na poslu ili ljubavnih partnera. Čak i kada je riječ o konstruktivnoj kritici, ljudi s traumama iz djetinjstva osjećat će se manje vrijednima i kritiku shvatiti kao određenu vrstu napada.