Foto: 123rf
"U naših 18 godina suživota svašta se promijenilo. Od toga da sam sa svakom novom bebom bila opuštenija, manje pazila, manje se opterećivala, prolazili smo svakakve faze, svaki je od njih toliko različit, voljeli smo se, svađali smo se, popuštala sam kada nisam trebala jer nisam imala energije da stanem i budem karakter. Imali smo faze u kojima sam mislila da ćemo se zauvijek prestati voljeti. Koliko sam samo dana provela na ratnoj nozi s mojim tinejdžerima. Koliko sam samo suza isplakala zbog pogrešaka koje sam činila, a danas, kada se osvrnem iza sebe, shvaćam koliko sam živaca i energije trošila ni za šta. Zato što sam žalila zbog nekih postupaka, zato što sam se grizla pitanjima "što ako činim nepovratnu štetu?", sve dok mi moja draga prijateljica nije rekla: Svaka mama uvijek čini ono najbolje što zna i može. A kada shvati da griješi, to znači da sada zna malo bolje, pa čini to malo bolje, sve dok opet ne shvati da može još bolje!
To je rečenica koju svaka mama mora znati, jer znate što, kada se sada okrenem, vidim da sam ipak napravila vraški posao i da svoje klince mogu slobodno pustiti u svijet jer nisu ni neuka ni oštećena. I zato mame, prestanite brinuti. Sigurna sam da svoju djecu odgajate najbolje što znate, a ako žalite za nekim svojim "lošim" navikama - prestanite žaliti iste sekunde. Jer ništa od toga neće utjecati na dobrobit vašega djeteta.
Od mnogih navika za kojima sam žalila, ovo je mojih top pet. Top pet loših navika, odnosno, top pet gluposti oko kojih se mnoge mame grizu u sebi. Bez potrebe.
1. Jer im nisam davala najbolju hranu
Niti sam ih dojila onoliko dugo koliko sam mogla, niti sam im uvijek davala najbolji izbor. Kupovala sam kupovnu dječju hranu, špricano povrće, vodila ih na pizze i hamburgere, pili su gazirane sokove - sve ponekad, nekad više nekad manje, a da ih vidite sada! Baš nikakve naznake sve te štete koju sam im činila.
2. Jer sam im davala da sjede pred ekranima
Grizla sam se, a često nisam činila baš ništa da ih maknem od crtića i igrica. Tehnologija mi je često bila jedina odgojna mjera, teta čuvalica i teta zabavljačica jer uz četvero djece i sve njihove potrebe mama često odahne kada djeca ne miču pogled s ekrana i ne traže ništa. Zahvalna sam svim tim trenucima, a jesu li utjecali na njih sada kada su malo stasali? Nimalo.
3. Jer im nisam čitala priče prije spavanja.
Ja sam knjižničarka, tek toliko da se zna. Na poslu sam okružena knjigama, apsolutno znam koje su dobrobiti čitanja priča maloj djeci, ali imati četvero djece različitih uzrasta, različitog stupnja razumijevanja i različitih afiniteta - to su nepomirljive razlike radi kojih je čitanje priča u našoj obitelji bilo nemoguća misija. I što sam dobila? Djecu koja imaju maštu, znaju čitati, pisati, pričati i smišljati svoje priče.
4. Jer nisam bila prisutna u svim njihovim važnim trenucima
Čak i kada nisam vidjela tugu na njihovim licima, ja sam je izmislila - jer ni taj put nisam stigla na njihovu školsku predstavu, utakmicu ili završnu svečanost u vrtiću. Osjećaju li se oni zbog toga zakinuto? Ni najmanje. Pa znaju koliko ih volim i da jednostavno ne može svatko od njih biti centar svijeta.
5. Jer sam previše radila - kod kuće i van kuće
Vrijeme koje sam provodila u poslu bile je vrijeme koje sam krala od svoje djece. Tako sam razmišljala prije, a sada znam - raditi sam morala, a dok mene nije bilo, oni su jednostavno živjeli bez mene. Svaki na svom mjestu, svaki nahranjen, obučen, sretan i naspavan.
Nadam se da će vam moje riječi donijeti neku vrstu utjehe, otvoriti vam oči da niste loša mama ako nekada ne stignete biti savršena. Jer savršene ste baš takve kakve jeste - čak i ako vam dijete ispadne iz naručja, ako ga ponekad pustite da plače, ako im gurnete mobitel u ruke samo da malo predahnete, ako ih nekad ignorirate, namjerno zanemarite, odvedete baki ili se veselite praznicima jer ih barem nakratko nećete vidjeti.
Vaša djeca ne trebaju savršenu mamu. Često ne trebaju čak ni mamu.