Istraživanja pokazuju da stalno korištenje mobitela kod roditelja može negativno utjecati na emocionalni razvoj djece. Šteta se ne očituje samo u oslabljenoj emocionalnoj regulaciji i samosvijesti, nego i u narušenom autoritetu, slabijoj obiteljskoj povezanosti i narušenoj atmosferi u kući. Roditelji koji nesvjesno postaju "telefonski zombiji" često ne primjećuju koliko njihove navike oblikuju obiteljski život.
Studija objavljena u časopisu Scientific Reports pokazuje da i sama prisutnost mobitela tijekom razgovora ili obroka može oslabiti kvalitetu odnosa. Roditelji koji previše vremena provode pred ekranom možda ni ne uviđaju koliko to utječe na njihovu djecu.
Zajednički obroci ključni su za povezanost, osjećaj sigurnosti i otvorenu komunikaciju u obitelji. Prema terapeutkinji Anne Fishel, djeca koja redovito jedu s roditeljima imaju bolje ocjene, čvršća prijateljstva i stabilnije emocije. Ako roditelj tijekom jela gleda u mobitel, propušta dragocjenu priliku za razgovor i povezivanje.
Roditelji koji neprestano snimaju igre, izlaske ili kućne trenutke, umjesto da u njima aktivno sudjeluju, narušavaju prirodnu povezanost s djecom. Osim što ometaju kontakt očima i razgovor, često nesvjesno dijele i previše privatnih informacija na internetu.
Roditelji često samo napola slušaju djecu dok istodobno gledaju u ekran. Prema studiji objavljenoj u Current Opinion in Psychology, potpuna pažnja ključna je za zdrav odnos. Nedostatak koncentracije kod roditelja djeci stvara osjećaj nevidljivosti, nepodržanosti i emocionalne udaljenosti.
Ako roditelji dočekuju djecu pogledom u ekran umjesto osmijehom, propuštaju važne trenutke za povezivanje. Iako tada često obavljaju poslovne obveze, važno je zapitati se je li posao važniji od odnosa s djetetom.
Vrijeme s djecom vrijedi samo ako je ispunjeno pažnjom. Ako ste fizički s djetetom, ali vam je pogled stalno na ekranu, to može biti lošije nego da ste zajedno kraće, ali u potpunosti prisutni. Čak i kratka šetnja postaje prilika za razgovor, ako ne skrolate.
Kada roditelji mobitel ili tablet koriste kako bi smirili ili zabavili dijete, šalju poruku da je udobnost važnija od međusobne interakcije. Istraživanja pokazuju da previše vremena pred ekranom šteti dječjem razvoju - ne samo kognitivno, nego i emocionalno i socijalno.
Roditelji koji objavljuju gotovo sve što rade s djecom često zaboravljaju uživati u tim trenucima. Osim toga, uspoređivanje s drugim obiteljima na internetu može stvoriti osjećaj nezadovoljstva i udaljiti ih od autentične povezanosti s vlastitom djecom.
Ako dijete traži pažnju, a roditelj mu odgovori s "tiho, sad ne mogu", ono uči da nije važno. U početku to može izazvati napade traženja pažnje, no kasnije djeca često postaju povučena i ogorčena.
Prvi koraci, smijeh ili obične igre u dnevnoj sobi - to su trenuci koji ostaju u sjećanju. Roditelji koji su stalno na mobitelu često ih ne primijete. Upravo ti trenuci stvaraju osjećaj bliskosti, sigurnosti i ljubavi.
Roditelji koji kritiziraju djecu zbog prekomjernog korištenja ekrana, a sami su stalno pred njima, šalju zbunjujuću poruku. To može izazvati otpor i narušiti povjerenje. Djeca uče iz primjera, a ne iz riječi.
Kada dijete ima ispad bijesa, a roditelj to ignorira tako što se povuče na mobitel, ono ostaje samo sa svojim osjećajima. Time se ne samo izbjegava rješavanje problema, nego se djeci šalje i poruka da se emocije ne trebaju pokazivati ili dijeliti.
Roditelji često ne primjećuju koliko mobiteli utječu na svakodnevni život njihove obitelji. No i male promjene, poput odlaganja telefona tijekom obroka ili slušanja djeteta bez ometanja, mogu imati velik učinak. Ključ zdravog odnosa je prisutnost. A djeci je najvažnije znati da su viđena, čuti da su važna i osjetiti da su voljena.