Početak studenoga već je stoljećima posvećen sjećanju na one koji više nisu s nama. Dana 2. studenoga Katolička crkva obilježava Dušni dan, poznat i kao spomen svih vjernih mrtvih. Taj spomendan posvećen je molitvi za duše pokojnika, osobito onih koji se, prema kršćanskom vjerovanju, nalaze u čistilištu.
Vjernici vjeruju da im se molitvom, misom i dobrim djelima može pomoći na njihovu putu prema vječnom miru. Dušni dan uveo je opat Odilo iz benediktinskog samostana Cluny u Francuskoj 998. godine, a ubrzo je postao dio katoličke tradicije diljem Europe. To je dan tišine, sabranosti i nade – dan kad se molitvom i sjećanjem povezuju svjetovi živih i mrtvih.
Dan ranije, 1. studenoga, obilježava se blagdan Svih svetih, posvećen svim svecima i pravednicima, poznatima i nepoznatima, koji su svojim životom svjedočili vjeru i dobrotu.
Ovaj blagdan slavi se još od 4. stoljeća, a papa Grgur IV. 835. godine proglasio je 1. studenoga službenim danom kada se Crkva sjeća svih svetaca. To je dan radosti, zahvalnosti i svjetla – dan kojim se slavi zajedništvo s nebeskim svetcima, ali i duhovna blizina s onima koji su otišli.
Iako su Svi sveti i Dušni dan različiti po značenju, njihova je poruka zajednička – ljubav i sjećanje ne prestaju smrću, već nastavljaju živjeti u srcima onih koji pamte. To su dani kada se svjetlost svijeća pretvara u simbol vjere, nade i trajne povezanosti među generacijama.