U BEOGRADU je u noći sa subote na nedjelju preminula jedna od najvećih zvijezda ex-jugoslavenske i srpske glumačke scene Milena Dravić.
Poslije duge i teške bolesti, o kojoj je šutjela i nosila se s njom daleko od javnosti, preminula je u 79. godini u beogradskoj bolnici Bežanijska kosa, potvrdili su Hini njezini prijatelji.
Rođena je 5. listopada 1940. godine u Beogradu i nikad nije pristajala da je, u bilo kojim podjelama, svrstaju bilo gdje osim među glumce.
U intervjuu za "Al Jazeeru" u ožujku 2015. rekla je: "Ja sam Beograđanka, rođena Beograđanka s Dorćola. Kao Beograđanka u tadašnjoj državi, u kojoj sam puno radila i gdje su me u svakoj sredini primali božanstveno, nikad taj prostor nisam prisvajala, gdje god da sam odlazila. To je bio naš prostor, a ja sam bila zahvalna što su me ljudi svugdje jako lijepo dočekivali i ispraćali. I vraćala se kući - u Beograd. To je neka moja temelja pripadnost - Beograđanka, Dorćolka. To je nešto što je moje, moje ime i prezime u svim tim podjelama."
Teško je podnijela raspad bivše Jugoslavije i ratne sukobe, ali je to nije udaljilo od kolega i prijatelja diljem nekadašnje zajedničke države.
"Prosto mi je bilo neshvatljivo... U prvim danima uopće nisam mogla vjerovati. Nisam dala sebi da prekinem sve one moje osjećaje, niti koje sam imala sa svim svojim prijateljima i suradnicima, ne samo glumcima i redateljima. Naravno, vidjela sam užase tog rata, ali nijednog trena mi nije padalo na pamet da bilo koga i bilo što okaljam, očajna što se to tako dogodilo, što je sve tako završilo i što je sve ovako kako je danas", objasnila je svoje građanske i liberalne svjetonazore, što je, djelomice, utjecalo i na njezine angažmane.
"Bila sam i na televiziji, ali me je televizija upravo zbog mog stajališta o događajima iz '90-ih 'kaznila' i dugo, skoro 20 godina, ovdje nisam uopće ništa radila", rekla je u jednom intervjuu.
Publika u Hrvatskoj posljednji put pozdravila je Milenu Dravić na otvorenju ovogodišnjeg jubilarnog 65. Pulskog festivala 14. srpnja, priredivši joj u Areni duge stojeće ovacije.
"Nisam očekivala… Kad smo ušli pomislila sam – toliko puta sam kao glumica stajala na toj sceni… I sad, ovakvo uzbuđenje… Veličanstveno", rekla je tad Milena Dravić, možda ni sama ne sluteći da se upravo tih dana zatvara njezin veliki i neizbrisivi glumački krug, upravo u Areni iz koje se počela uzdizati na pijedestal popularnosti.
U pulskom kinu “Vali”, kao dio nultog program 65. Pulskog festivala, uoči otvorenja, 13. srpnja, predstavljena je monografija o Mileni Dravić beogradske novinarke Tatjane Nježić, objavljena u izdanju Udruženja dramskih umjetnika Srbije kao pripadajući dio nagrade za životno djelo “Dobričin prsten”.
"Za Pulu i Pulski festival sam posebno vezana. S filmom 'Prekobrojna' sjajnog Branka Bauera tu sam postala, a možda i ostala, najmlađom dobitnicom Zlatne Arene. To je bio moj sedmi film, ali ja sam tek sa njim, s Arenom, postala glumica, odnosno osvijestila to u svojem biću", rekla je tada Milena Dravić na predstavljanju monografije o njezinu životu i glumačkoj karijeri.
Iako već ozbiljno bolesnu, taj boravak u Puli vratio ju je u život. Potom je na poziv Rade Šerbedžije, samo nekoliko dana kasnije, otišla i na filmski festival na Palić, gdje ju je publika, ne sluteći da nazoči posljednjem javnom nastupu velike glumačke dive, dugo pozdravljala stojećim ovacijama.
Dio Palićkog festivala bila je i izložba "Milena", koju je otvorila njezina kolegica Mira Banjac.
"Ovo lice kojim smo sada okruženi - to je najblistavije lice naše kinematografije. Milena Dravić je naša jedina autentična filmska glumica, a koja ima maestralni i televizijski i kazališni opus. Ne događa se često takva karijera", rekla je Mira Banjac, podsjetivši i na jedan od najpoznatijih glumačkih brakova na jugoslavenskoj i srpskoj sceni - Milenu Dravić i Dragana Nikolića.
"Milenina i Draganova karijera čine čast ovoj zemlji, koja možda ponekad misli da joj kultura i ne treba. Milena je lice koje zna svaki građanin ove zemlje", rekla je koncem srpnja na Paliću Mira Banjac.
Milena Dravić uvijek je govorila kako je, unatoč svim nagradama, zadovoljnom čini unutarnja spoznaja da je zadovoljna ulogom koju igra.
"Mogli su to biti i Zlatni lavovi i Zlatne Arene i Kanska nagrada… sve to ne bi vrijedilo ako ja nisam zadovoljna. Najvažnije je bilo da sam u sebi zadovoljna ulogom koju igram", govorila je o svojim ulogama.
Milena Dravić ostvarila je na stotine uloga na filmu, kazalištu, televizijskim filmovima i serijama, a njezina posljednja kazališna uloga bila je Maude u komadu "Harold i Maude" na sceni Beogradskog dramskog pozorišta (BDP).
Njezin filmski debi bio je 1959. godine u ostvarenju "Vrata ostaju otvorena" Franitiseka Chapa, ali je popularnost na glumačkoj sceni počela graditi prvom "Zlatnom arenom" u Puli 1962. za ulogu u filmu "Prekobrojna" Branka Bauera.
Ostat će upamćene njezine uloge u filmovima "Kozara", "Bitka na Neretvi", "Ljubavni život Budimira Trajkovića", "Rad na određeno vreme", "Moj tata na određeno vreme", "Nije lako s muškarcima", "Zona Zamfirova"...
Ostvarila je stotine uloga u televizijskim serijama, među kojima je posljednja u nizu i regionalno popularni sitcom "Lud, zbunjen, normalan", gdje joj je partner bio Mustafa Nadarević.
Sa svojim suprugom i kolegom Draganom Nikolićem od 1972. do 1974. vodila je kultni TV show "Obraz uz obraz".
U svibnju ove godine u Jugoslavenskoj kinoteci u Beogradu otvoren je Legat Milene Dravić i Dragana Nikolića kao "neizbrisivo svjedočanstvo o njihovom umjetničkom i glumačkom tragu kojim su pridonijeli kulturi i umjetnosti ovih prostora".
Njezina profesionalna glumačka biografija - od najmlađe dobitnice "Zlatne Arene" u Puli za "Prekobrojnu" Branka Bauera 1961. godine, do Maude u predstavi Harold i Maude, koju je donedavno igrala na sceni Beogradskog dramskog pozorišta, po brojnim ocjenama kritike zasjenila je biografije mnogih kolega glumaca i izvan ex-jugoslavenske umjetničke i glumačke scene.