KAD vidim osobu koja nosi masku na ulici, posve nesvjesno prijeđem na drugu stranu kako bih je zaobišla. Ne toliko jer se bojim zaraze virusom, već jer je ta maska za mene simbol pristajanja na život u strahu. Naravno, nošenje maske je za mnoge opravdano iz zdravstvenih razloga i na kraju krajeva nužno, no ima i vrlo zanimljive psihološke aspekte.
Cijeli život sam se čudila baki koja je patila od klaustrofobije. Njoj se osjećaj gušenja u malim prostorima i kad god bi nešto stavila preko usta i nosa, počeo pojavljivati kao posljedica traume preživljavanja savezničkog bombardiranje Splita za vrijeme Drugog svjetskog rata. Mislim da je to što je doživjela bilo na neki način slično onome što su neki Zagrepčani iskusili prilikom nedavnih potresa, kada su im doslovno cigle padale na glavu. U tom trenutku moja baka je na licu imala krpu da se ne uguši od prašine, a mnogi od nas u Zagrebu nosili su masku zbog koronavirusa.
Do cijele ove situacije s koronavirusom i potresom mi baš nije bilo jasno čega se baka toliko panično bojala. Naime, tako je bilo sve dok jednog dana nisam shvatila da se, otkad nosim masku kad odlazim u trgovinu, kući vraćam u poprilično unezvijerenom stanju. Kao netko tko se inače bavi jogom i proučavanjem povezanosti daha, uma i tijela, vrlo brzo sam povezala da zbog nošenja maske u trgovini počinjem ubrzano disati, osjećati slabost i vrtoglavicu, a to su sve simptomi napada panike. Također sam primijetila po postovima na Facebooku da i mnogi drugi pišu o sličnim simptomima prilikom nošenja maske, a ima i onih kojima pozli već kad masku vide na drugima. Naravno, panični napadaj ne mora ni na koji način biti povezan s nošenjem maske, situacija u kojoj se svi nalazimo je panična po sebi.
Budite nježni prema sebi i drugima
Odahnula sam kad sam shvatila da mi uslijed svega ovoga i psiha nije otišla kvragu, već da istraživanja pokazuju da nošenje zaštitne maske utječe na termoregulaciju osobe koja je nosi te da su mnoge osobe koje zbog posla moraju nositi zaštitne maske prijavile glavobolju, probleme s disanjem i neke druge simptome. Posebne poteškoće s disanjem možete osjetiti ako nosite masku protiv zagađenja zraka, dakle onu s filterom, odnosno, kako je u narodu zovu, "onu skupu s čepom", jer zaista i udišete manje zraka nego inače. Stoga iako vam se može činiti da imate napadaj panike, moguće je da problem s disanjem ima veze s objektivnom nemogućnošću da udahnete dovoljno kisika, na što vaše tijelo reagira fizički pa morate više napora uložiti prilikom udisaja.
Dakle, možete imati sve simptome napadaja panike, no ne zato što nešto nije u redu s vašom psihom, već jer zaista normalnim udahom udišete manje zraka nego inače, stoga to nije napadaj panike.
S druge strane, ako pak mislite da se panični napadaji događaju samo psihički nestabilnim osobama, treba znati da nakon mjesec dana življenja u izolaciji i panici zbog koronavirusa svi spadamo u takve. Ako ste uz to još imali nesreću da ste doživjeli i nedavne potrese u Zagrebu, psiha vam je, nažalost, najvjerojatnije nestabilna poput nedavno uklonjenog vrha zagrebačke katedrale. Stoga budite nježni prema sebi i drugima jer u ovim okolnostima to je najmanje što možete učiniti.
Panični napadaj se može opisati kao osjećaj iracionalnog straha da ćete umrijeti, no ne za dvadeset godina, već odmah. Zbog toga cijeli organizam prelazi u stanje 'bori se za život ili bježi'. U tom se stanju aktivira simpatički živčani sustav, što u prijevodu znači da vam se zjenice šire, srce ubrzano udara, dah je ubrzan i plitak, ruke vam se tresu, osjećate mučninu, možda se i preznojavate.
Sve na podsvjesnom nivou
Često kao simptome ima osjećaj gušenja, odnosno osjećaj da ne možete dovoljno udahnuti. E sad, kad uz to imate masku na licu, situacija postaje dosta kompleksnija.
S druge strane, ako imate masku na licu, moguće je da nesvjesno počinjete misliti da vam je zbog maske smanjen dovod kisika u organizam, odnosno podsvijest šalje signal da je zbog nedostatka kisika vaš organizam ugrožen i tako kreće panika. Posljedično počinjete ubrzano i plitko disati pa se zaista i krene događati promjena u organizmu koja je vezana uz disanje. Naime, plitkim disanjem se smanjuje količina ugljičnog dioksida u organizmu. Tako sami sebi vlastitom panikom mijenjamo omjer plinova u krvi, a posljedica je da zbog toga možemo osjećati bol u prsima, vrtoglavicu i slabost. Dakle, nošenjem maske možemo sebi podsvjesno davati signal da je dotok zraka smanjen i naša psiha stvara paniku zbog koje dolazi do stvarne hiperventilacije. Budući da se cijeli mehanizam odvija na podsvjesnom nivou, ne možemo ga spriječiti, a nema se smisla protiv njega ni boriti. To ne znači da ne treba nositi masku, već da treba biti svjestan da je upravo nošenje maske moglo biti psihološki okidač.
Što učiniti?
Najjednostavniji i sasvim dostupan postupak umanjivanja štetnih posljedica hiperventilacije je izdisanje i udisanje u vrećicu jer se tako izdahnuti ugljični-dioksid vraća u tijelo i smanjuje nemir i tjeskobu.
Budući imate masku na licu, nema baš smisla da dišete u vrećicu jer svojevrsna vrećica vam je i onako cijelo vrijeme na licu. S druge strane, gdje je pronaći i koliko je sigurno u doba pandemije virusa stavljati si na usta i nos neku tamo vrećicu koju je prije vas dirao tko zna tko?
Također, logično bi bilo prvo ukloniti masku, budući da je moguće da je ona uzrok paničnog napada. Ako to ne želite, možete je ostaviti, no važno je učiniti nešto sa sada već poremećenim ritmom disanja. Ako imate masku s filterom koja vam znatno otežava dotok zraka, možda bi ipak bilo pametno izaći na otvoreno i skinuti je.
Kontrolirajte svoje misli
Ključna stvar je osvijestiti što vam se događa i ne pokušavati se protiv toga boriti, situaciju treba prihvatiti realno, no ne hraniti je dodatnim strahom.
Bitno je biti svjestan toga da vam se ništa ne može dogoditi. Naime, u trenutku napada panike se javljaju iracionalne misli - "ugušit ću se", "poludjet ću", "umrijet ću" - koje produbljuju strah i dodatno pojačavaju napetost. Stoga je potrebno lansirati sebi u umu afirmativne misli tipa "neće mi biti ništa, ovo je samo napadaj anksioznosti koji će proći za koju minutu". Jedna od dobrih tehnika je i pažnju preusmjeriti na stvari oko sebe, uključiti se u neku aktivnost, započeti razgovor ili se početi kretati.
Koristite jednostavne tehnike disanja
Vrlo brza i učinkovita tehnika koja se može primjenjivati u ovom trenutku je joginski ujjayi dah. On vam može pomoći da istog trenutka produžite udisaj i izdisaj.
Ujjayi dah je svojevrsno grleno disanje, odnosno prakticira se tako da stišćemo glasnice i tako sužavamo prolaz kojim prolazi dah. Tako usporavamo dah, ali i stvaramo pri disanju zvuk nalik šumu valova.
Ujjayi disanje teče glatko u području stražnjeg dijela grla proizvodeći pritom mekani zvuk. Radi se tako da pokušate reći hhhh, ali zatvorenih usta, kao kada, na primjer, čistite naočale te dahom želite zamagliti staklo, no u ovom slučaju to radite zatvorenih usta. Dakle, stisnutih glasnica udišete i izdišete kroz nos.
Ovaj način disanja pomaže održati pravilan i prirodan ritam disanja bez naprezanja. Ujjayi disanje je polagano, a istovremeno snažno i sigurno. Možete ga prakticirati u bilo kojoj stresnoj situaciji u neograničenoj količini.
Dakle, teško je odrediti što je bilo prije - kokoš ili jaje - je li nošenje maske podsvjesno potaknulo panični napadaj ili je vaš napadaj ipak došao kao posljedica toga što kroz masku udišete manje kisika pa morate ulagati veći napor prilikom disanja. Bez obzira na to što je točno razlog, nemojte paničariti jer ni u jednom od ova dva slučaja nećete umrijeti zbog nedostatka kisika.