Roman "Hobit, ili Tamo i natrag" J. R. R. Tolkiena, objavljen 21. rujna 1937. godine, predstavlja jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti fantasy književnosti. Ova dječja priča o hobitu Bilbu Bagginsu i njegovoj neočekivanoj avanturi postala je klasik, prodana u preko sto milijuna primjeraka diljem svijeta.
Objava nije bila samo književni događaj, već i početak Tolkienova šireg svemira Middleeartha (Međuzemlja, Srednje zemlje), koji je duboko utjecao na kulturu, književnost i medije. Kako je došlo do ove objave, što je uslijedilo i kakav je bio utjecaj, priča je o inspiraciji, slučajnostima i nasljeđu koje traje i danas.
J. R. R. Tolkien, profesor anglosaksonskog jezika na Sveučilištu u Oxfordu, počeo je pisati "Hobita" početkom 1930-ih godina. Inspiracija je došla neočekivano: dok je ocjenjivao školske ispite, na praznoj stranici napisao je prvu rečenicu: "U rupi u zemlji živio je hobit."
Ta rečenica postala je temelj priče koju je isprva pripovijedao svojoj djeci. Do kasne 1932. godine rukopis je bio dovršen, a Tolkien ga je podijelio s prijateljima, uključujući pisca C. S. Lewisa i studenticu Elaine Griffiths. U to vrijeme Tolkien je razvijao i svoj širi mitološki svijet, uključujući elfske jezike i priče koje su kasnije postale dio "Silmarilliona". "Hobit" je bio zamišljen kao samostalna dječja priča, ali je već sadržavao elemente koji će se razviti u veći ep.
Godine 1936. Susan Dagnall, zaposlenica izdavačke kuće George Allen & Unwin, čula je za rukopis preko Griffiths ili izravno od Tolkiena te ga posudila. Impresionirana, pokazala ga je izdavaču Stanleyu Unwinu, koji je zatim dao rukopis svom desetogodišnjem sinu Rayneru na čitanje.
Raynerova pozitivna recenzija - rekao je da je priča uzbudljiva i da ju djeca vole - uvjerila je Unwina da objavi knjigu. Tolkien je bio duboko uključen u proces: napisao je 26 pisama izdavaču samo 1937., raspravljajući o ilustracijama, kartama i dizajnu.
Sam je nacrtao deset crno-bijelih ilustracija, dvije karte (Throrovu kartu i Kartu Divljine) te dizajnirao omot s runskim natpisima. Prvo izdanje imalo je nakladu od 1500 primjeraka, a američko izdanje Houghton Mifflina uslijedilo je početkom 1938., s dodatnim bojenim ilustracijama.
Knjiga je objavljena 21. rujna 1937. u Ujedinjenom Kraljevstvu, a do prosinca iste godine bila je rasprodana zahvaljujući oduševljenim recenzijama. C. S. Lewis ju je u The Timesu usporedio s "Alisom u zemlji čuda", ističući da privlači i djecu i odrasle.
Druge kritike u Catholic Worldu i New York Postu hvalile su njezinu maštovitost i humor. Knjiga je nominirana za Carnegie Medal i dobila nagradu New York Herald Tribunea za najbolju dječju književnost 1938. godine. W. H. Auden kasnije ju je nazvao jednom od najboljih dječjih priča stoljeća, a 2012. našla se na 14. mjestu liste najboljih dječjih romana School Library Journala.
Uspjeh "Hobita" doveo je do brzog zahtjeva za nastavkom. Stanley Unwin je u prosincu 1937. zatražio više priča "o hobitima", što je Tolkiena navelo da započne rad na "Gospodaru prstenova". To je rezultiralo revizijama "Hobita": u drugom izdanju 1951. promijenjeno je poglavlje "Zagonetke u tami" kako bi se Gollumov lik uskladio s korumpirajućim utjecajem Jedinstvenog Prstena, mijenjajući prijateljski rastanak u mržnju prema Bagginsu.
Treće izdanje 1966. donijelo je manje izmjene za sklad s mitologijom Međuzemlja. Knjiga je dovela do niza adaptacija: od scenske predstave 1953., preko BBC-jeve radijske dramatizacije 1968., animiranog filma Rankin/Bass 1977., do Peter Jacksonove filmske trilogije 2012.-2014. Pojavile su se i videoigre, opera i audioknjige, uključujući čitanje Andyja Serkisa tijekom pandemije COVID-19.
"Hobit" je imao ogroman utjecaj na književnost, kulturu i medije, postavivši temelje modernom fantasy žanru. Popularizirao je motive poput hobita, patuljaka i zmajeva, utječući na djela poput "Kronika Narnije" C. S. Lewisa i brojne druge fantasy serije. Prodano je u više od sto milijuna primjeraka i prevedeno na preko 50 jezika, postavši jedno od najprodavanijih djela svih vremena.
Kulturno, oblikovalo je sliku avanture i heroja, inspirirajući filmove, igre i turizam - Novi Zeland postao je "Međuzemlje" zahvaljujući Jacksonovim filmovima. Knjiga je prepoznata kao "najvažniji roman 20. stoljeća za stariju djecu" u anketi Books for Keeps, a njezino nasljeđe nastavlja se kroz Tolkienov širi opus, potičući generacije na istraživanje mašte i mitova.