VIJEĆE za elektroničke medije napokon se obrecnulo na tvrdoglavi RTL koji već duže vrijeme uporno odbija titlovati srpske filmove među kojima je i nedavno emitirana "Žikina dinastija" koja je bez ikakva razumna razloga prikazana bez prijeko potrebnih titlova.
Željkova loza
Prosječni hrvatski gledatelj zbunjeno je sjedio pred dalekovidnicom, buljio u ovo misteriozno djelo i pitao se kako je moguće da ovakva indolencija još uvijek prolazi nekažnjeno. Likovi na malim ekranima pričali su gotovo nerazumljivim srpskim jezikom, od titlova ni "tit", a kada je cijela ova mučna farsa napokon završila, osjećali ste se pomalo zakinutima jer kristalno je jasno da je ovdje riječ o remek-djelu s poantom koja nas je potpuno zaobišla. Da ne biste i dalje lutali poput gusaka u magli, radi se o komediji koja se originalu zove "Žikina dinastija", a riječ je o posebno kompleksnom naslovu koji bi se u nas najtočnije mogao prevesti kao "Željkova loza" ili "Željkovo obiteljsko stablo".
Radnja prati Žiku (u prijevodu Željko) i njegovog bliskog prijatelja Milana (u prijevodu Miroslav) koji iz nastavka u nastavak doživljavaju nevjerojatne i najčešće komične dogodovštine koje bez potrebnih povijesno-jezičnih objašnjenja teško možemo razumjeti. Radi se o ukupno devet filmova, među kojima su "Lude godine" (u prijevodu "Psihički nestabilna ljeta"), "Lude godine, drugi deo" ("Psihički nestabilna ljeta, drugi dio"), "Ljubi, ljubi, al glavu ne gubi" ("Cjelivaj, cjelivaj, ali potrudi se u procesu ne izgubiti zdrav razum"), "Šta se zgodi kad se ljubav rodi" ("Što se zbiva kada ljubav dođe na svijet nakon devet mjeseci provedenih u majčinoj nutrini") i "Kakav deda, takav unuk" (u prijevodu "Svi su Srbi isti").
Ne razumijemo ih i to je svemiropolisno jasno
Svekoliko i napose zgroženo pučanstvo vjerojatno je dosad odaslalo sijaset pisama na adresu uredništva RTL-a koje je mimo volje ovog naroda i usprkos povijesnoj zbiljnosti, Hrvate i Srbe strpalo u istu ladicu (ili "fijoku", ako im je tako lakše), grubo pretpostavivši da se ova dva naroda razumiju. Naravno, riječ je o suludoj pretpostavci bez ikakvih temelja u stvarnosti. Odavno su Hrvati napustili demonsku zajednicu imena Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a da stvar bude gora, svemiropolisno je poznato da čak ni tada nismo uspjeli pronaći zajednički jezik. Godinama nam se nametao "velikosrpski" kao materinji i primjer je očitog nedostatka uljudbe (drevne i) nove, ovako neopredmećeno predmnijevati razumljivost sveobuhvatnu.
Netko bi napokon trebao objasniti agentima jugonostalgičarskih struja da u vidozorju duhovnih muževa nije htijenje povratka na jugoslavenske staze trnja i otrovanih ruža. Pače, taj nam magleni naum nije ni na orisu horizonta, a kamoli da je isti u sukladnosti sa samobitnošću i sveopćosti. Stoga, pogrješno je pretpostavljati jezičnu univerzalnost svekolike kakvoće i u cilju je neosiljene mirnoće jednom zauvijek konstatirati da ovo ustrajanje na raspeću jezičnog duha nije put kojim valja ići.
???
Itekako smo svjesni da je u planu mračnih sila RTL-a zatrovati vernakular tuđicama i natjerati nas da zaniječemo bogatstvo vlastite jezične riznice, ali ne očekujte da ćemo to prihvatiti prekriženih ruku. Franjo Tuđman, "Tata svih Hrvata" i čovjek zaslužan za jezičnu čistoću, o ovom se problemu odavno izjasnio u jednom od svojih gotovo vogonskih, kristalno jasnih i bolno istinitih stihova:
"Tuđinstvo što u smiraj čmrlježni kakvost jezičnu snubi, jakost sveuljudne nutrine ne poliježe lakosno sve dok Hrvat okućje vlastitno ljubi".