"FILM Top Gun: Maverick je sve ono što kritičari kažu da jest - zabavan, uzbudljiv, hvalospjev individualnoj hrabrosti i na nekoliko mjesta istinski dirljiv. Međutim, to je također i duboko luckast film koji unatoč tvrdnjama o realizmu (glumci lete u pravim avionima) daje prilično nerealističnu sliku", piše slate.com.
Njihov tekst prenosimo u cijelosti.
Teza je ovog filma, ako uopće postoji, da unatoč pomodnoj rasprostranjenosti pametnih bombi i dronova, u krizi nema zamjene za ludo talentiranog pilota borbenog aviona koji 30 tona metala hipersoničnom brzinom vodi u strašnu zonu opasnosti, bacajući svoje bombe na metu te jureći uz G-sile dovoljno intenzivne da otkinu meso s lica običnih smrtnika.
Pa ipak gledano ozbiljno (doduše, to nije način na koji se ide gledati ovaj film), prava, iako vjerojatno nesvjesna poruka filma je upravo suprotna. Dani čudesa u kokpitu poput onih koje izvodi kapetan Pete Maverick Mitchell (Tom Cruise glumi istu zvijezdu od prije 36 godina) doista su prošli.
Prava mudrost u ovom filmu dolazi od njegovih najneprivlačnijih likova (uštogljenih admirala koje glume Ed Harris i Jon Hamm), koji se deru na Mitchella i kažu kako "budućnost dolazi, a ti nisi u njoj". Maverick uspijeva opovrgnuti njihovu tehnofiliju samo zato što je scenarij filma tako apsurdan.
Radnja je poprilično luda
Radnju možda već znate. Neka neprijateljska država (nije imenovana i ne odgovara nijednoj zemlji u stvarnom svijetu, iako je Iran najbliži opisu) izgradila je tvornicu za obogaćivanje urana u dubokoj dolini okruženoj planinama. SAD mora uništiti tvornicu prije nego što u nju stigne uran. Maverick, koji je dugo bio degradiran na posao testiranja egzotičnih razvojnih aviona, doveden je da osmisli plan napada i obuči novu grupu Top Gun pilota da ga provedu.
Plan je nevjerojatno složen - moraju poletjeti avionima F/A-18 s nosača zrakoplova u neprijateljski zračni prostor, dolazeći vrlo brzo i vrlo nisko kako bi izbjegli radar protuzračne obrane, zatim prijeći preko ruba planine, spustiti se u dolinu, baciti bombe, a zatim se podići, nekako izbjegavajući rakete zemlja-zrak, čije posade sada već znaju gdje su piloti i što rade. Svi misle da to nitko ne može učiniti dok Maverick ne pokaže da može, a onda, kroz neki oblik inspirativne osmoze, to mogu učiniti i svi njegovi kolege.
Cijela stvar je luda. Čak i ako je u nacionalnom interesu spriječiti ovu ratobornu državu da napravi atomsku bombu, nema razloga uništiti postrojenje za obogaćivanje urana prije nego što se pusti u pogon. Bile bi potrebne godine da se obogati dovoljno urana za izradu bombu, a prije toga postoji mnogo drugih načina da se suočimo s prijetnjom.
Na tehničkoj razini, zagonetke se samo množe. F/A-18 nemaju domet da izvedu ovakvu akciju, posebno pri velikim brzinama koje troše gorivo. Navodno američka mornarica nije htjela koristiti modernije F-35 u filmu, jer bi to uključivalo otkrivanje visoko povjerljivih taktika tog zrakoplova.
Međutim, bilo bi puno lakše jednostavno poslati nekoliko B-2 bombarderi na vrlo veliku visinu, izvan dosega neprijateljskih raketa zemlja-zrak, te ispaliti nekoliko pametnih bombi vođenih GPS-om. A ako postoji šansa da bi SAM-ovi mogli srušiti B-2, njihovi radari bi mogli biti zaslijepljeni ili prevareni u cyber napadu.
Kombinacija Top Guna i Mission: Impossiblea
Nešto slično dogodilo se 2007. godine, kada su nešto iza ponoći, u rujanskoj noći bez mjeseca, četiri izraelska borbena zrakoplova F-15 stigla do nuklearnog reaktora u izgradnji u sirijskoj pustinji i uništila ga salvom laserski navođenih bombi i projektila. Napad je uspio.
Sirijci nisu vidjeli da avioni dolaze jer je Postrojba 8200, izraelska agencija za kibernetičko ratovanje, hakirala radarske sustave njihove protuzračne obrane računalnim programom zvanim Suter, koji je razvila tajna postrojba američkog ratnog zrakoplovstva Big Safari. Suter je prekinuo podatkovnu vezu koja povezuje radar s ekranima radarskih operatera, tako da na ekranima nije bilo ničega.
Scenaristi filma Top Gun: Maverick mogli su slijediti takvu radnju. Moglo je biti vješto i napeto - neka vrsta kombinacije Top Guna i Mission: Impossiblea. Ali Top Gun je mornarička franšiza. Gledajući original ili njegov nastavak, ne biste znali da bilo koji drugi vid američke vojske - zračne snage, kopnena vojska, cyber zapovjedništvo, zapovjedništvo specijalnih operacija ili marinci - uopće postoje.
To je bilo donekle razumljivo 1986. godine, kada se pojavio prvi Top Gun. U stvarnom životu, te godine Kongres je donio Goldwater-Nicholsov zakon, koji je reorganizirao vojsku tako da su različite službe morale planirati i sudjelovati u zajedničkim operacijama. Prije toga, mornarica se, baš poput zračnih snaga i kopnene vojske, ponašala kao autonomna služba.
Kad bi američki predsjednik danas naredio napad na pogon za obogaćivanje urana u stranoj zemlji, Pentagon bi planirao zajedničku operaciju svih rodova. Svaki bi zapovjednik zahtijevao da sudjeluje u akciji.
Jedan nosač zrakoplova nikada ne bi imao zadatak da izvrši kompletnu misiju, a svaki razuman plan napada dao bi prednost zračnim snagama, s njihovim visokoletećim bombarderima, te zapovjedništvu za kibernetičko ratovanje. Od mornaričkog broda moglo bi se tražiti da ispali hrpu krstarećih projektila kako bi se očistio prolaz, ali to je sve.
Film je bolji od originala
Zapravo, čudna stvar u vezi s ovim filmom je to da mornaričke krstareće rakete utiru put, uništavajući obližnju zrakoplovnu bazu tako da neprijateljski borbeni avioni ne mogu gnjaviti naše momke i djevojke u njihovim (inače prilično starim i ranjivim) zrakoplovima F/A-18. Netko bi se mogao zapitati, ako su krstareće rakete mogle uništiti zrakoplovnu bazu, zašto ne bi mogle uništiti i postrojenje za obogaćivanje urana?
Ali sad dolazi zaplet. Maverick i njegov partner su oboreni, padobranom se spuštaju na neprijateljski teritorij i moraju smisliti izlaz. Dok se približavaju neprijateljskoj zrakoplovnoj bazi, zapaze F-14 u čuvanom hangaru.
F-14 je avion kojim je Maverick letio u originalnom filmu i oborio tri MiG-a ruske proizvodnje. Dakle, on i njegov mladi partner, koji nikada nije vidio ništa ovako staro, uskaču u F-14, polijeću, obaraju nekoliko novijih i pokretljivijih neprijateljskih zrakoplova i vraćaju se na nosač aviona.
Ovo je baš zabavno. Ako su negativci ikada imali F-14, malo je vjerojatno da bi ih i dalje koristili, s obzirom na to da imaju i najmodernije ruske avione. I još je manje vjerojatno da će se stari avioni održavati i puniti gorivom. Ovo je najjasnija naznaka da je neprijateljska nacija zapravo Iran. Dok je šah još vladao Teheranom do 1979. godine, SAD mu je prodao F-14.
Ali to je bilo prije više od 40 godina. Iransko bi zrakoplovstvo odavno potrošilo sve rezervne dijelove aviona, a zbog sankcija ih nije bilo moguće kupiti drugdje. To što su Jeff Goldblum i Will Smith upravljali svemirskom letjelicom izvanzemaljaca u filmu Dan neovisnosti samo je nešto manje nevjerojatno od ovoga.
Top Gun: Maverick je puno bolji od originala. Autor teksta za slate.com ponovo ga je pogledao, prvi put nakon 1986. godine, noć prije gledanja nastavka i bio je iznenađen koliko je loš u gotovo svakom pogledu. Zato svakako pogledajte nastavak. Radi se o zabavnom, čak i smiješnom te izuzetno dobro osmišljenom filmu. Samo ostavite mozak kod kuće.