VIJEST o uhićenju čovjeka koji je još davne 1996. sudjelovao u ubojstvu legendarnog Tupaca Shakura odjeknula je ne samo u hip-hop krugovima već i u mainstream medijima. Jednim velikim dijelom i zato što je kult Tupaca Shakura s godinama nadrastao žanrovske okvire i postao popkulturalno opće mjesto. Da ne bi bilo zabune, Shakur je i tada bio više od klasičnog repera. Bio je društveni kritičar i jedan od, uvjetno rečeno, "vođa" u borbi za prava Afroamerikanaca u periodu kada su rasni nemiri u SAD-u bili aktualna tema.
Iako su mu problemi sa zakonom, optužbe za silovanje i povezivanje s kontroverznim Sugeom Knightom koji ga je glazbeno odveo u smjeru popularnog, ali kod dijela javnosti omraženog gangsta rapa, znatno otupile oštricu, njegova elokvencija, kontroverzna opažanja i angažman, ne samo u stihovima već i intervjuima, pretvorili su ga u nešto više od repera.
Rat istoka i zapada
Naravno, neodvojiv dio priče Tupaca Shakura je i "rat" između istočne i zapadne obale kojeg je Shakur predstavnik i jedna od glavnih žrtava. Nedugo nakon Tupaca život je izgubio i Christopher Wallace, poznatiji kao Notorious B.I.G., a to je označilo i službeni kraj ludila jer svima je postalo jasno da je situacija u potpunosti izmakla kontroli i da narativ koji podiže tiražu odnosi previše žrtava.
Povijest animoziteta između istoka i zapada nije ni započela ni završila Biggijem i Tupacom, ali oni su definitivno najveći simboli tog sukoba. Prije njih sukob se u većoj ili manjoj mjeri mogao svesti na klasični natjecateljski duh koji oduvijek postoji u hip-hopu.
Istočna obala, točnije New York, smatra se kolijevkom žanra i sve do devedesetih bila je mjesto odakle su najpoznatiji i najbolji reperi dolazili. Bio to Rakim, KRS-One, Big Daddy Kane, Run DMC, LL Cool J ili Beastie Boysi, industrija je nesumnjivo naginjala zvuku istočne obale, a to je stvorilo i dojam da je istočna obala u određenoj mjeri "superiornija". To definitivno nisu pokušali demantirati ni umanjiti ni njujorški reperi.
Sve se to promijenilo dolaskom grupe NWA koja je na zapadnoj obali (Kalifornija) popularizirala podžanr gangsta rapa (kojeg su Schooly D i Ice-T pioniri) i dala mu "turbo pogon". Nedugo nakon raspada grupe, NWA je izrodio dvije velike zvijezde i karijere, Ice Cubea i Dr. Drea.
I dok je Ice Cube bez ikakve sumnje jedan od najbitnijih predstavnika žanra i zapadne obale, Dr. Dre doslovno je stvorio ono što smatramo "zvukom zapadne obale". Njegov The Chronic i Doggystyle Snoop Doggy Dogga neupitna su remek-djela i klasici koji se i dan danas "citiraju".
Debelo naslanjanje na glazbeno naslijeđe P-Funk kolektiva Georgea Clintona, Dre je uz ekipu neupitno talentiranih MC-ja stvorio G-Funk koji je obilježio početak nove ere. Ere u kojoj je fokus publike i medija osjetno prebačen na sve što dolazi sa zapada.
Suge Knight
To je, naravno, stvorilo neprestana koškanja s reperima koji dolaze iz New Yorka, ali ništa ozbiljnije nije se dogodilo do sukoba između Tupaca i Biggieja. Iako je i prije toga bilo sukoba među reperima s različitih obala (Ice-T i LL Cool J), nije se radilo o sukobima koji su utemeljeni na animozitetu između obala.
Njujorški reper Tim Dog vjerojatno je prvi koji je na tim temeljima stvorio "beef", snimivši i album na kojem kroz skitove i pjesme ismijava NWA i Drea. Dre mu nije ostao dužan, ali sve je to bilo vrlo benigno.
Ukratko, odrasli muškarci posvećivali su si pjesme.
Bitan faktor u cijeloj priči bio je Suge Knight, bivši igrač američkog nogometa i "poduzetnik", debelo povezan s Mob Piru Bloodsima koji kriminalni milje nije zamijenio glazbenom industrijom već je metode kriminalnog poslovanja nimalo suptilno uveo u svoj način rada unutar glazbene industrije.
Od prijetnji do otvorenih činova agresije, Knight je s Dreom, The DOC-om i Dickom Griffeyjem pokrenuo Death Row Records, izdavačku kuću koja je izdala The Chronic i Doggystyle.
U slično vrijeme (dvije godine kasnije) Sean "Puff Daddy" Combs pokrenuo je Bad Boys Records koji je, između ostalog, potpisivao i Biggieja te Craiga Macka, dva repera koja se od starta zabilježili golem uspjeh.
I dok je Mack zbog problematičnog karaktera s vremenom postao "jedan od onih koji su mogli biti veliki, ali nisu", Biggie je pametno kombinirao svoje aspiracije da bude respektirani MC s daleko komercijalnijim planovima Combsa koji je na receptu "uzmi semplove hitova i od njih napravi hit" stvorio tada nezamisliv komercijalni uspjeh i Bad Boy pretvorio u adekvatan odgovor eksploziji popularnosti zapadnoobalnih repera.
Pucnjava u Quad Studios
Priča je daleko kompleksnija, ali pokušat ćemo je skratiti. Iako su Biggie i Tupac započeli kao kolege, na temeljima međusobnog poštovanja, njihov problem započeo je nakon pucnjave u njujorškom Quad Studiju gdje je Tupac pet puta upucan i opljačkan. Iako Biggie nije imao veze s pucnjavom, tada već pomalo paranoični Tupac bio je uvjeren da iza svega stoje Biggie i Puff Daddy.
Dan kasnije, 2Pac je osuđen za seksualno zlostavljanje, a zatim je uslijedilo i odsluženje zatvorske kazne u Rikersu. Tamo ga je posjetio Combs i trudio se uvjeriti da nemaju nikakve veze s pucnjavom, ali u veljači 1995. pojavila se Biggiejeva pjesma Who Shot Ya? (u prijevodu "Tko te upucao?", inače, snimljena prije pucnjave), a Tupac je to doživio kao otvorenu provokaciju.
U tom trenutku u priču se uključuje i Knight koji, nakon uspješne Tupacove žalbe, u listopadu 1995. plaća jamčevinu u iznosu od 1.4 milijuna dolara kako bi Shakur izašao na slobodu i de facto postao njegovo vlasništvo. Reper koji je tada bio u financijskim problemima prihvatio je ponudu, potpisao za Death Row Records i u kratkom vremenu izbacio dvostruki klasik All Eyez On Me koji je njegovu popularnost podigao na nezamislivu razinu i dodatno učvrstio status Death Rowa u industriji.
Kad stvari izmaknu kontroli
Nakon toga "rat" između istoka i zapada postao je Death Row/Bad Boy rat koji je eskalirao na dodjeli nagrada Source gdje su pripadnici Death Rowa isprozivali više-manje cijelu obalu, a godinu dana kasnije pojavila se i pjesma "Hit 'Em Up" koja je i dan danas jedna od, ako ne i najbrutalnija "diss pjesama" u povijesti žanra.
Tupac nije propustio priliku podsjetiti Biggieja da je spavao s njegovom bivšom suprugom, pjevačicom Faith Evans. Inače, radi se o traču da je osvetoljubivi Tupac platio 250 tisuća dolara kako bi Evans došla u studio otpjevati mu refren nakon čega je spavao s njom.
Iako je Evans to demantirala, Tupac i Suge Knight definitivno nisu.
U rujnu 1996. Tupac je upucan u Las Vegasu u pucnjavi koja je, tvrde upoznati, više povezana sa Sugeom Knightom (koji je bio u autu s Tupacom) nego s ratom između istoka i zapada. Grozno odrađena policijska istraga doslovno je usporila cijeli slučaj pa je pravi ubojica uhićen gotovo 30 godina kasnije. Godinu dana kasnije upucan je i Wallace.
Njihova smrt, tvrdili su neki, označila je i kraj ere gangsta rapa, ali gledajući s odmakom, takva prognoza bila je smiješno optimistična jer žanr je prilično uspješno nastavio egzistirati još godinama kasnije. U određenoj mjeri, žanr je doživio novi uzlet kroz trap i derivate trap glazbe. Ukratko, prisutan je gotovo od samih početaka do danas. No istina jest da je smrt dviju najvećih zvijezda devedesetih natjerala mnoge glavne igrače unutar industrije da stanu na kočnicu.
Svi uključeni odlučili su da je vrijeme da se prekine nasilje i potakne komunikacija kako bi se slične situacije u budućnosti izbjegle. Mnogi su naknadno velik dio krivnje svaljivali i na medije koji su poticali "ratni" narativ stvarajući dojam da je sukob dvaju repera veći od toga i da se zapravo radi o "ratu obala".
Istina je, naravno, negdje između, ali svakako je riječ o trenutku u povijesti u kojem je uobičajena reperska svađa, zahvaljujući koktelu nezrelosti, impulzivnosti, paranoje, loših poteza, neodgovornosti i pogrešnih i/ili zlonamjernih ljudi, prerasla u nešto daleko veće i nažalost, smrtonosnije.