OVAJ je članak mogao biti naslovljen "Znamo što ćete čitati ovoga rujna" jer, treba biti realističan, čitat će se Lažljivi život odraslih, nova knjiga misteriozne Elene Ferrante.
Najpoznatija po svojoj Napuljskoj trilogiji, ova nas autorica iznenađuje svakom svojom knjigom, a drži u neizvjesnosti skrivanjem svojeg pravog identiteta. Je li ona uopće "ona" ili možda "on"? Ne znamo, a na kraju nije niti bitno. Važno je da knjige koje silaze s njezina pera na papir osvajaju svjetske top liste i uvijek su rado čitane. Ne sumnjamo da će novi roman zauzeti prvo mjesto ljestvicama najčitanijih naslova.
Roman izlazi prvoga rujna u nas, kao i u više od 25 zemalja svijeta. To se smatra velikim događajem, a mi vam predstavljamo naslovnicu knjige te uvid u sadržaj.
"Napulj ranih 90-ih dvadesetog stoljeća.
Giovanna je jedinica u obitelji situiranih srednjoškolskih profesora. Djevojčica koja ulazi u pubertet i koja se mijenja, a njezino lijepo lice, barem kako misli njezin otac, postaje ružno, nalik onome njezine tete Vittorije. Mijenja li se Giovanna doista? Pretvara li se u svoju tetu, ženu koju jedva poznaje, ali koju njezini majka i otac očito preziru? Postoji li negdje ogledalo u kojem može vidjeti kakva je doista? Giovanna traga za odgovorima u bogatom i siromašnom Napulju, prelazeći nevidljive, ali teško propusne granice...
Lažljivi život odraslih – u prijevodu Ane Badurine – fascinantna je, moćna priča o odrastanju, novo remek-djelo jedne od omiljenih i najhvaljenijih autorica svijeta."
Možda vas zanima blic pogled na to što ćete pronaći između korica knjige pa vam donosimo i prvi pasus: "Dvije godine prije nego što je otišao od kuće, otac je majci rekao da sam veoma ružna. Rečenicu je izgovorio ispod glasa, u stanu koji su moji roditelji kupili u Gornjem rajonu, navrh Ulice svetog Jakova Kapreškog odmah nakon vjenčanja. Sve se zaustavilo - prostor Napulja, modro svjetlo studene veljače, te riječi. Ja sam pak pobjegla odande, a i sada nastavljam bježati u ove retke koji mi žele iznjedriti priču, dok zapravo nisu ništa, ništa moje, ništa što je doista počelo ili je doista dokončalo: tek klupko za koje nitko, čak ni osoba koja u ovom času piše, ne zna sadrži li pravu pripovjednu nit ili je to tek zamršena, neiskupljiva bol."
Toliko od nas, a na vama je samo da se naoružate strpljenjem i oslobodite nekoliko dana u rujnu kako biste u miru mogli uživati u čitanju.