Foto: Adam i Eva
U ČASOPISU Adam i Eva 1973. godine objavljen je članak o ljubavnom životu jugoslavenske omladine. U suradnji s YugoPapirom članak prenosimo u cijelosti.
"Ako se djevojka sama ne čuva ni vojska ne može da je sačuva; ako djevojka pogriješi nitko ne može da ispravi. Djevojke kvare muškarce."
To su upozorenja koja od svog strica najčešće sluša Nada Golubović, učenica trećeg razreda V. Ekonomske škole na Kanarevom brdu u Beogradu.
Nada Golubović je, svojevrstan rekorder svoje škole: već četiri godine zna samo za jednu ljubav, sada 25-godišnjeg studenta Slobodana Jankovića.
To je bio razlog da s njima dvoje razgovaramo o moralu današnje omladine, kako ga oni vide i shvaćaju. Za razgovor smo zamolili i njenu drugaricu iz školske klupe Zoricu Srećković.
Nema više romantike
"Kako biste najsažetije objasnili, što stariji danas zamjeraju mladima?"
"I moj stric i starije susjede", s osmjehom Mona Lize, ali sa suknjom iznad koljena, objašnjava Nada Golubović, "smatraju da je nemoralno ljubiti se na ulici, nositi kratke suknje ... uopće, tvrde da naša omladina misli "da se jede sve što leti", da je nemoralna i da ništa ne vrijedi. Nedavno sam čula i izreku: "Bože, bože, teška su vremena, ne zna se ni tko je kome žena."
"A kakvo je mišljenje mladih o mladima?"
"Čini mi se da su žene sa svojom oskudnom garderobom krive za postupke muškaraca", kaže Zorica, koja se bar ovom prilikom zadesila odjevena u pantalonama.
"Otuda i mnoga silovanja, a nema romantične ljubavi. Sada se "sve zna", i dodir ruke, na primjer, nije više uzbudljiv doživljaj. Više ni djevojke u svom društvu ne trpe 'povučene' djevojke".
"Za što ste vi, Zorice?"
"Osobno volim romantiku, ali mislim da je više nema".
"Ima li bar povučenih djevojaka?"
"Pa ... ima".
"Ima: one koje su ružne!", dobacuje Slobodan.
"Razgovarate li s nastavnicima u školi o moralu, o seksu?"
"Ništa", kaže Nada.
"Nastavnici samo drže predavanja iz svojih predmeta, ispituju nas koliko znamo, ocjenjuju i savjetuju: da ne pušimo, da ustupamo starijima mjesta u autobusu, da pomažemo nemoćne".
"O čemu govorite za vrijeme satova razrednog starješine?"
"O uspjehu i neuspjehu u školi".
"Kako se obavještavate o seksu?"
"Svatko na osnovu svog iskustva".
"Zar mladi jedni drugima ne pričaju svoja iskustva?"
"Ne vjerujem!"
"Ostaju, dakle, knjige i štampa?"
"Knjige o seksu ne čitam kao i mnogi drugi", priznaje Nada, "a iz novina koliko može da se sazna".
"Kakva su shvaćanja mladih o seksu?"
"Među djevojkama vlada uvjerenje da je dobro promijeniti što više muškaraca", objašnjava Slobodan.
"Norma je petnaest do dvadeset muškaraca za dva- tri mjeseca. Praktično: svaka dva-tri dana nova ljubav."
"Koliko djevojaka otprilike tako živi?"
"Gotovo sve djevojke: 99 i 100 posto tako rade, jer im se sviđa česta promjena partnera."
"Zbog toga valjda stariji i govore da su mladi nemoralni?"
"Ako je to uopće nemoralno", odgovara Slobodan, "onda su starije generacije bile još nemoralnije, jer su radile to isto, samo prikriveno.
"Otkud znate?"
"Čujem od njih kad pričaju, a i iz knjiga".
Iskusne djevojke lako navedu na grijeh
"Kada danas počinje seksualni život muškaraca?"
"Obično u 15. godini", tvrdi Slobodan, "mada je normalno da to bude u 17. Znate kako je: danas su djevojke agresivnije, pa muškarčiće lako navedu na grijeh: Oduzmu im nevinost".
Nada i Zorica se smiju, i tvrde da to nije točno. Ali kada ih Slobodan podsjeća što pod utjecajem alkohola, muzike i atmosfere na tulumima rade iskusnije djevojke s "nevinim" muškarcima, priznaju "da i toga ima".
"Iskusne djevojke začas razdjeviče muškarca", tvrdi Slobodan i dodaje da danas i djevojčice od 13 godina znaju isto koliko i odrasle žene.
"To nije normalno psihički, jer već u 18. godini "znaju sve" i dosađuju se, drogiraju, postaju degenerici.
"Ne vjerujem da i jedan posto učenica o tome razgovara s roditeljima", smatra Nada", jer roditelji ne znaju da se postave.
"Znate li kakve su sve posljedice?"
"Kod većine se javljaju depresije, jer ne znaju što se dešava s njima, ili kako da u određenoj situaciji postupe. Naročito je teško djevojkama. Znam učenice koje, iako u drugom stanju, nemaju kome da se povjere. I po pet puta neke abortiraju i tako zdravstveno propadaju, postaju socijalni problemi. Razumijete, takvim djevojkama su obično upropašteni jajnici, poremećeni hormoni, uplašene su pa više ni muškarcima ne mogu pružiti ono što se od njih očekuje. Te djevojke su psihički nespremne za porodicu: same su, tako reći, djeca, a poneka od njih ima i dijete. Dospijevaju u društvo džeparoša i postaju prostitutke. Znam dvije, tri koje su same napustile školu, baš zato što su bile bez kontrole roditelja. Došle su sa sela, pa bile ili samice, ili kod rođaka. Cigarete, alkohol, igranke ... izgubile su godinu, dvije, roditelji im prestali slati novac, jer se ne žele da mučiti zbog punoljetnih djevojaka koje ne uče. Jednu smo viđali sa strancima po Beogradu, drugu kako i u dva sata noću stopira automobile, treća radi kao 'divlja kelnerica'".
"Ima li među odraslim djevojkama i seksualno neiskusnih?"
"Ima, evo Zorica je nevina!", kaže Slobodan.
"Otkud vi to znate?"
"Pa, sve se zna!"
"Istina je!", kaže Zorica crveneći malo.
"Znam dosta o seksu, ali me čudi kad trinaestogodišnja djevojčica ode s mladićem u kavanu, puši, pije, a poslije s njim u krevet".
"Zar ne rekoste da je danas neobično za djevojku vaših godina da bude nevina?"
"Možda to i nije normalno, ali ja ne volim mladiće kojima je seks jedina preokupacija. Znam jednu koja stalno mijenja mladiće: te jedan ne zna da ljubi te drugi ne zna nešto drugo. Jednog muškarca je ostavila samo zato što nosi jeftine cipele - od 300 dinara".
"Kako bi trebalo da izgleda mladić koji će se vama dopadati?"
"Da bude iskren, pažljiv, pošten, da nije alkoholičar".
"Zar nema takvih?"
"Sretala sam i takve, ali nisu mi se dopali: odmah traže seks, ako ne pristanem oni odu".
"Koliko bi, inače, trebalo da prođe vremena od poznanstva do seksa?"
"Nisam razmišljala, ne znam, valjda dok se ne zaljubim!".
"Razgovarate li vi Zorice s roditeljima o tim delikatnim pitanjima?"
"S mamom da, ona je domaćica i za mene idealna žena: razumije me u svakoj situaciju. Otac je skladištar, i s njim se teško sporazumijevam. Kad bi me, na primjer, vidio u gradu s mladićem, ne bi me tukao, ali bismo se toliko prepirali da to ne mogu da vam objasnim. Znate što on kaže: 'Ljubav i škola ne mogu zajedno'. A to nije točno. Što bi uostalom bilo kada bi svaka djevojka čekala da završi školu, pa da onda misli na seks, a tada ima već 19 ili 20 godina.
Kad pada kiša donese mi kišobran
"Je li vam otac uveo 'policijski čas'?"
"Nije, ali ja se snalazim. Nekad mu kažem da idem kod prijateljice, a nađem se s mladićem".
"Što bi bilo kada biste mu rekli kuda zaista idete?"
"Lansirao bi me na Jupiter! Ima običaj da kaže: 'Znaš, mi muškarci smo malo pokvareni!'"
"Što bi u ovom slučaju trebalo da znači to 'pokvareni'?"
"To, da je cilj muškarca da seksualno uživa s djevojkom pa da je ostavi".
"Znači li to, da djevojke ne uživaju u takvom seksu?"
"Ne to, ali nije važan samo seks. Mislim, ne tako naprečac"-
"Maloprije rekoste da neke djevojke isto tako naprečac osvajaju seksualno neiskusne muškarce?"
"Pustite, molim vas, žene mogu biti i pokvarenije od muškaraca!", pokušava da razjasni Nada.
"Ako muškarac može "folirati" ženu da bi dobio seks, novac, ili da bi stigao u više sfere društva, žena može još više, prosto da zaludi muškarca, da od njega napravi kriminalca. A onda, da ga odbaci".
"Vi ste, Nado, četiri godine sa Slobodanom: kako izgleda takva ljubav?"
"Nešto najljepše na svijetu: po cijeli dan smo zajedno, pomaže mi da nađem neku knjigu, donosi mi doručak u školu, kad zapalim cigaretu on mi ne da pušim, brine se da mi ne bude hladno, tjera me da jedem, da ne budem gladna, pita me kakvu sam ocjenu dobila u školi ('zašto trojka?'). Dođe pred školu kad pada kiša da mi donese kišobran. Ponekad se i svađamo, ali obično su to sitnice, najčešće zato što zakasni na sastanak zbog posla".
"Što o toj vašoj dugoj ljubavi misle vaše prijateljice u školi?"
"Nekima se to sviđa, drugima ne. Pričaju mi kako su ga vidjele s drugim djevojkama".
"To, Slobodane, naravno, nije točno?", pitamo.
"Jest, točno je. Bio sam s drugim djevojkama, ali samo fizički. To nije ništa. Ja volim Nadu. Ako je prevarim, ja joj kažem 'bio sam s tom i tom', jer ne mogu je slagati, ne mogu da je poljubim ako sve nije iskreno. To je tako, zato što je volim, a i ona primijeti da 'nešto nije u redu'".
"I, kako vi, Nado, reagirate?"
Pa, to je prirodno!
Muškarcima se avanture toleriraju
"Biste li vi njemu rekli kada biste nešto tako učinili s drugim muškarcem?"
"Prvo, ja ga ne bih prevarila, a ako bih to i učinila - rekla bih mu."
"Zašto vi ne biste bili s drugim muškarcima, kada vam sam Slobodan priznaje da je bio s drugim djevojkama?"
"Zato što to nije za ženu!"
"Nije li to srednjovjekovno shvaćanje?"
"Znate kako je meni baka rekla, a to nikada neću zaboraviti: "Dijete moje, ako misliš da budeš nevaljala, onda budi kurva, a ako se udaš, onda budi dobra majka i žena!"
"Još mi nije sasvim jasno zašto takav način života nije i za ženu?"
"Ne mogu da objasnim", kaže Nada.
"Drugačije se ipak gleda kada tako nešto učini žena".
"Mislim da je to greška što se muškarcima toleriraju avanture", dopunjuje Zorica", ali žena mora više da prašta u braku, jer je majka.
"Bi li ti meni oprostio?", ozbiljno se Nada obraća Slobodanu.
"Bih!", i on ozbiljno odgovara.
"Kada se netko voli, može i da oprosti".
"Kako objašnjavate potrebu za promjenom partnera u seksu?"
"Muškarac živi deset, petnaest godina s jednom ženom i to postane malo monotono. Vidi neku drugu zgodnu, i bude s njom. Žena treba da ga razume, važno je da ne rasturi zajednički život.
"Ali i ženi može biti dosadno kod kuće, samoj s djecom", brani Zorica ženska prava.
"Imam pred očima brak gdje je muž stalno išao s drugim ženama, njegova supruga je zbog toga pravila ljubomorne scene, ali ništa nije pomoglo, on se nije izmijenio", objašnjava Nada.
"Neću da ponovim njenu grešku. Uostalom, ni ja Slobodanu ne garantiram da nikada neću biti s drugim muškarcem, ali ako se to desi, onda ću mu reći. Mene osobno ne pogađaju njegovi čisto fizički odnosi s drugim djevojkama. Teško bi mi bilo kada bih primijetila da nešto više i osjeća prema nekoj drugoj.
"Fizička ljubav može da preraste i u kompletnu?"
"Ali ja to ne mogu da spriječim!", kaže Nada, kao da smatra da je time iscrpljena ova tema razgovora.
"O čemu biste još željeli da govorite, što se tiče morala uopće, a nismo spomenuli?"
"Meni smeta to što se učenici iz imućnih porodica u školi izdvajaju, ne samo po bogatoj garderobi, već i po ponašanju", kaže Nada.
"Odvajaju se od ostalih kao da sebe više cijene, a da ne pominjem to što taksijem dolaze u školu, ili se na drugi način razmeću parama. U njihovom društvu, na primjer, nitko ne smije da nosi cipele jeftinije od 700, 800 dinara.
"Što su njihovi roditelji?"
"Ima ih iz svih socijalnih struktura: zanatlije, prijevoznici ili intelektualci, ali njihova djeca se gotovo identično ponašaju".
Otvorio bih ustanovu za pomoć ženama
"A kada biste vi bili na njihovom mjestu?"
"Pa, i ja bih kupila cipele i od 1000 dinara, kada bi mi se dopale, a imala toliko para. Ne zbog toga što toliko koštaju, nego zato što mi se sviđaju. Ali ne bih išla taksijem samo zato da bi provocirala one koji nemaju para. Naprotiv, pomagala bih siromašne. Bogami, ako većina nosi cipele od 200-300 dinara, ja nikada ne bih dala 1000 dinara!". kategorična je Zorica.
"I ne bih išla taksijem".
"Što mislite o učenicima koji taksijem dolaze u školu?"
"Možda žele da na taj način budu zapaženi, da se o njima govori, nije važno što!", smatra Zorica.
"Za novac može sve da se kupi, osim osjećanje i karakter", uvjerena je Nada.
"Mada mnogi imaju novac, manje su sretni, valjda zato što stalno žele da ga imaju još više i sve više".
"Možete li da zamislite sebe s mnogo novca: što biste tada radili?"
"Kada bih imala mnogo, kao na primer Sofija Loren", mašta Nada", kupovala bih svima što kome treba: slijepima, bogaljima. Voljela bih da imam suto, ali ne po dvoja-troja, kao neke porodice. Voljela bih da imam svoju kuću, voljela bih da otvorim ustanovu u kojoj bi svako mogao da se žali, a ja da svima mogu da pomognem: ako nekome treba lijek iz inozemstva, ortopedska pomagala. Sofija ima vjenčanicu od sedamnaest milijuna. Mislim da je to lijepo, ali kad samo pomislim koliko ih nema ni kruha"
"A kada bih ja imala puno para", pokušava da zamišlja Zorica, "uredila bih moderan stan, imala bih lijepu garderobu, dobro bih se hranila i pomagala bih sestru, majku".
"Kada bih ja imao para", kaže na kraju Slobodan, "živio bih normalno, ne bih se mnogo mučio, ni mnogo radio. Ne bih imao auto, jer ih ne volim. Pomagao bih rođake, prijatelje".
"I otvorili biste ustanovu za pomoć - ženama?"
"To, naročito!".
Razgovarao: R. Biševac, (Eva i Adam, 1973.)