Foto: Instagram
SINON LORESCA jedna je od instagramskih zvijezda, ima preko 280 tisuća pratitelja, a njegova manekenska šetnja u kupaćim gaćicama i potpeticama od 15 centimetara dobila je 15 milijuna pregleda na Facebook stranici Beauty Queen.
Nakon toga objavio je video u kojem se šeće gradom noseći večernju haljinu i dobacujući poljupce svojim pratiteljima. I ovaj je video privukao veliku pozornost, a Simon je svojim obožavateljima zahvalio dirljivim statusom na Facebooku.
Iako, zbog njegovog neobičnog stila odijevanja i pozitivne energije koju širi putem društvenih mreža, to nitko ne bi mogao zaključiti, Sinon nije imao lagan život, piše GQ.
Kad je imao samo osamnaest godina njegovi su roditelji otkrili da je homoseksualac i izbacili ga na ulicu. Njegova je majka tom prilikom poderala Sinonovu srednjoškolsku diplomu. Nakon toga se morao snalaziti živeći na smetlištu.
Od 2010. živio je sa svojim dečkom u Londonu, a otkad je stekao internetsku slavu sve češće se vraća u posjet rodnim Filipinima kako bi gostovao na televiziji. Ove je godine televizijski show "Magpakailanman" objavio priču o njegovom životu.
Filipinski predsjednik Rodrigo Duterte najavio je mogućnost legalizacije gay brakova na Filipinima, a Loresca tvrdi da se život homoseksualaca u njegovoj domovini neizmjerno popravio u usporedbi s tim kako je bilo u njegovoj ranoj mladosti.
"Puno nas bolje prihvaćaju nego prije sedam godina. Nekad ljudima vidim na licu da im se na sviđam jer sam gay, ali ne prozivaju me zbog toga. Imamo više slobode, ne osjećam se toliko diskriminirano. Ljudi me nekad napadnu na društvenim mrežama, ali u stvarnom životu ih nije briga", objasnio je.
Sinon sumnja da će se gay brakovi u Filipinima legalizirati u skorije vrijeme, a on sam se oženio u Londonu za Britanca.
Ono što mnogim ljudima nije poznato je Sinonov humanitarni rad. U više je navrata dijelio hranu djeci i beskućnicima, a na to ga je, tvrdi, potaklo vlastito iskustvo života na ulici.
"Kad sam bio tinejdžer roditelji su me tretirali kao smeće. Čim sam maturirao morao sam otići. Otišao sam u Manilu i praktički živio na smetlištu. Gotovo godinu dana živio sam s beskućnicima. Morao sam prebirati po smeću tražeći boce kako bih preživio. Sad kad imam dovoljno želim to podijeliti s drugim ljudima u toj situaciji. Pomažem im je meni nije nitko pomogao kad je trebalo", zaključuje.