Renault Clio 1.2 TCE Extreme: Doba turba

EUROPSKI (i svjetski) trend downsizinga Japanci su otkrili prije deset i više godina. Renault je među prvim Europljanima koji je spreman prihvatiti igru. Manja zapremina motora uz preduvjet turbinske potpore odlično su rješenje za smanjenje potrošnje u što smo se osvjedočili testirajući Clio pogonjen 1.2 TCE motorom.

Treća generacija Clia je već dulje na hrvatskim cestama. No, za razliku od prethodnika, Clio III i nije toliko česta pojava. Teško je reći jesu li veće dimenzije ili viša cijena kumovale tome, ili razlog leži u činjenici da je "stari" Clio još uvijek u prodaji, i to po dodatno sniženoj cijeni. U svakom slučaju, novi Clio svoju inovativnost, a time i glavne vrijednosti vješto krije.

Jedna od novijih svakako je motor, gotovo bez prave konkurencije na tržištu. Europski automobil godine za 2006. godinu dobio je prinovu u obliku 1.2 TCE turbo-benzinskog motora. Upravo zahvaljujući ugradnji turbopunjača motor je dobio vrlo povoljnu karakteristiku, snagom i momentom srodnu većim motorima, a potrošnjom na razini atmosferca istog radnog volumena. Razvija 101 KS i 145 Nm, a prema tvorničkim podacima prosječno troši 5,9 l/100 km. Realno, potrošnja je u prosjeku oko 7,5 l/100 km, što je potvrdio i sedmodnevni test. Konkretno, otvorena cesta rezultira s kojom litrom manje, dok je gradski maksimum blizu dvoznamenkastih vrijednosti.

Osim potrošnje jedna od odlika motora je živahnost. Brzo nabiranje okretaja praćeno je odgovarajućom zvučnom kulisom, pa je pravi užitak tjerati Clio u gornji režim rada. Mjenjač ima pet stupnjeva prijenosa, zadovoljavajućih je karakteristika i ergonomski dobro postavljen. Nadalje, ovjes Clia možda nije najudobniji, pa čak ni sportski uvjerljiv. Složit ćemo se kako predstavlja odgovarajući kompromis između komfora i sportske dinamike, baš kao i sam motor. Dakle, brzi gradski ritam ne predstavlja nikakav problem, kako za automobil tako i za vozača.

Isto vrijedi i na otvorenom, ali pod uvjetom da automobil nije pod punim opterećenjem. Magistralni putovi njegov su dom, a jedino sportski nastrojeni vozači moraju uvijek biti svjesni mogućnosti podupravljanja, kao i same činjenice da gradski kompakti redovito zaziru od precizno odmjerenog upravljačkog sustava. Četiri diska, sprijeda 260 mm, straga 240 mm, uz potporu jake logistike osiguravaju zaustavni put, pri 100 km/h, u manje od 40 m. Kočnice su definitivno bolji dio automobila, a dobra vijest je serijska ugradnja sustava protiv proklizavanja.

Clio treće generacije premijerno je predstavljen prije dvije i pol godine. Nedavno je osvježen, prije svega u pogledu opreme, koja je grupirana u nekoliko novih paketa. Jedan od njih je Extreme, kojeg karakterizira potpuna ponuda u sigurnosnom smislu i tek prosječna po pitanju komfora. Tako će se budući vlasnik morati naviknuti na ručno podešavanje retrovizora, samo prednje el. podizače stakala, kao i na činjenicu da je za audio-sustav potrebno nadoplatiti. I ne bi to bio neki problem da ne govorimo o jednom od skupljih modela u ponudi.

Osim opreme, slaba točka ostaje nekoliko detalja koji će narušiti ergonomiju. Istina, komfor sprijeda i udobnost su na visokoj razini, a volan je podesiv (samo) po visini. No detalji poput prenisko postavljenog rukohvata vrata smetat će lijevoj nozi korpulentnih vozača, koji će idealnu poziciju za upravljačem sa stanovišta istovremenog zadovoljenja udobnosti sigurnosnog aspekta teško pronaći. U svakom slučaju, to i nije velika boljka, jer ni konkurencija najčešće ne nudi ništa bolje uvjete.
 

U pogledu vizualnog identiteta Clio i danas djeluje moderno, ali ne i napredno poput prethodnika. Stilski dotjeran ne nudi razloge za prodike, posebno kad je u pitanju dojam izvedbe. Naime, Clio već izvana djeluje masivno što ulijeva više samopouzdanja od pet EuroNCAP-ovih zvjezdica. Još uvjerljiviji je iznutra gdje caruju kvalitetni materijali i visok stupanj finalne izrade. Da, Clio spada među najsigurnije automobile u segmentu. Bolji su tek (noviji) Mazda2 i izravni konkurent, Peugeot 207, ali samo u domeni brige za pješake.

Renault Clio Extreme 1.2 16V TCE u izvedbi s pet vrata stoji 111.800 kuna, dok je cijena u slučaju testnog primjerka s ponekom doplatom skočila na 117.450 kn. Sasvim je jasno kako je upravo cijena glavna prepreka u ponavljanju uspjeha osjetno jeftinijeg prethodnika. Clio je definitivno sazrio u čvrstog pripadnika segmenta kojeg Hrvati izuzeto cijene. No, jesu li spremni to i platiti, vrijeme će pokazati.

Tekst: Miljenko Nikolić
Foto: Luka Travaš