U jednoj hrvatskoj župi nastala je drama zbog - orašara. Naime, svećenik Josip Tomić iz župe Brod odlučio je "javno osuditi postavljanje sadržaja neprikladnih hrvatskoj kulturi i pozvati na uklanjanje". Razbjesnio ga je lik orašara postavljen u mjestu.
"Ovožupni ured u Brodu smatra sablažljivim i opasnim za javno ćudoređe postavljanje sadržaja koji ne pripadaju hrvatskoj uljudbi i identitetu i to u vremenu još prije svetog vremena adventa. Ističemo da hrvatski kulturni krug ne predviđa nikakvo ukrašavanje naselja prije Božića, jer isto onda poništava i ne uklapa se u pokorničko vrijeme iščekivanja Božića", započeo je svećenik.
ŽUPA BROD - JAVNA OSUDA POSTAVLJANJA SADRŽAJA NEPRIMJERENIH HRVATSKOJ KULTURI I POZIV NA UKLANJANJE Ovožupni ured u...
Objavljuje Župe Kupske doline - Brod na Kupi, Kuželj, Turke u Subota, 15. studenoga 2025.
Zatim je orašara prozvao "simbolom zla".
"Ovaj ukras, tzv. orašar ne pripada hrvatskim i katoličkim načinima ukrašavanja javnih prostora za Božićno doba već je dio okultne i trgovačke prakse kojom se s javnih mjesta uklanja Onaj koji je smisao proslave Božića, Isus Krist čije rođenje slavimo. 'Orašar', simbol zla, nema nikakve povezanosti s Božićem", ljuti se svećenik.
"Tražimo od odgovornih da isti ukras uklone s područja Župe Brod, a u suprotnom pozivamo župljane da ga uklone, bez oštećivanja, kako bi mogao biti predan onima koji su ga postavili. Vjera traži i javno iskazivanje, a kao vjernici pozvani smo ukloniti sve ono iz javnog prostora što remeti naš hrvatski i katolički način proslave Božića. Oni koji ovaj ukras smatraju načinom 'proslave' Božića, mogu ga slobodno uzeti svojoj kući i u svojoj kući slaviti bilo što, osim Božića, čiji ovaj zli lik nije simbol ni obilježje", zaključio je.
U komentarima su se neki složili sa svećenikom, dok su se drugi čudili kako je pobogu ovaj simpatični lik "simbol zla".
Inače, ovo nije prvi put da isti svećenik ostavlja u čudu objavama. Više o tome možete pročitati ovdje, a mi ćemo se sad baciti na ono što vas stvarno zanima...
Orašar je definitivno jedan od najprepoznatljivijih simbola božićnih blagdana, kako u Hrvatskoj tako i širom svijeta. Gotovo da nema izloga u kojem tijekom adventa ne stoji barem jedna figura Orašara, dok se za ulaznice za balet Orašar ispred HNK satima čeka u redu.
Orašar je zapravo alat za drobljenje oraha, a ima povijest dugu nekoliko stotina godina. Sasvim polako postao je dio brojnih kućanstava. Vjerovalo se da su orašari donosili sreću obiteljima i štitili njihov dom. Predstavljali su snagu i moć te su, prema vjerovanjima, "štitili obitelj od zlih sila".
Koristili su se tijekom svečanijih ručkova i večera, i to za desert. Naime, u 13. stoljeću za desert su se grickali lješnjaci i orasi, a za njihovo razbijanje bila je potrebna naprava baš poput orašara. Lješnjaci i orasi su se skupljali tijekom jeseni i tradicionalno se jeli tijekom zimskih mjeseci, a upravo se zato orašar počeo povezivati s blagdanima.
No, prvotni orašari imali su samo uporabnu funkciju i bili su napravljeni od metala. Kasnije su se počeli izrađivati od drveta, i to u obliku ptica i drugih životinja, a tek u 17. stoljeću dobili su oblik vojnika kakav danas poznajemo.
Najveću ulogu imao je Christian Steinbach, koji je započeo tradiciju ručno rađenih drvenih orašara u obliku vojnika, odnosno stražara, koje odlikuju visoki šešir, strog izraz lica i šarena uniforma, a danas je njegovo ime prepoznato u cijelom svijetu. Tradiciju je nastavila i njegova kći Karla, a obiteljska tvrtka koja ih izrađuje postoji i danas.
Orašari su se počeli širiti Europom pa je rasla i potreba za proizvodnjom, a nakon Drugog svjetskog rata orašari su se masovno proširili i Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, američki vojnici koji su bili stacionirani u Njemačkoj pri povratku u Sjedinjene Američke Države sa sobom su donosili figure orašara kao suvenir. U njemačkoj kulturi njegova uloga kao "zaštitnika doma" oduvijek je povezana s idejom sigurnosti i prosperiteta.
Danas u državi Washington postoji i bavarsko selo Leavenworth u kojem se nalazi muzej orašara. Tamo se nalaze porculanski, srebrni i drveni orašari koje su napravili Klaus Mertens, Olaf Kolbe, Christian Ulbricht, Petersen te Steinbach. Njihovi su primjerci postali iznimno cijenjeni među kolekcionarima te postižu visoke cijene.
Ono što je posebno pogodovalo popularizaciji orašara svakako je istoimeni balet Petra Iliča Čajkovskog nastao prema bajci Orašar. Zanimljivo je da u vrijeme nastanka balet nije postigao gotovo nikakav uspjeh. Nakon prve svjetske izvedbe 18. prosinca 1892. u Sankt-Peterburgu kritičari nisu bili impresionirani i činilo se da balet nema svijetlu budućnost.
Tek nakon produkcije rusko-američkog koreografa Georgea Balanchinea za njujorški balet 1954. godine Orašar je počeo stjecati popularnost. Podsjetimo, radnja samog baleta smještena je u božićno vrijeme. Djevojčica Klara na Badnju večer ispod bora pronalazi nesvakidašnji dar, drvenog orašara kojim se razbijaju orasi, te s njim proživi čudesne dogodovštine u svijetu mašte.
Glazba Petra Iljiča Čajkovskog smatra se jednom od najljepših skladbi ikada komponiranih za balet. Scene poput Plesa šećerne vile i Valcera cvijeća postale su legendarne i ikonične. Svake godine diljem svijeta milijuni gledatelja svjedoče čaroliji ovog baleta koji je nezaobilazan dio adventskih događanja diljem svijeta.
Danas su orašari postali nezaobilazni dio božićne dekoracije u svijetu i Hrvatskoj te dolaze u svim veličinama, bojama i modelima i mnogima predstavljaju simbol božićnog veselja.