OSCARI su nagrada toliko operirana od realnosti da nisu u stanju ubosti ni kada okite Michaela Cainea. Čovjek koji je glat mogao osvojiti između 10 i 100 puta ovo priznanje, osvojio ga je za dvije prilično nasumične uloge i ne bi bio problem da time nije nanijeta indirektna šteta drugima.
Ono što je daleko veća svrha od nekakve objektivne ocjene kvalitete kod Oscara jest popularnost i dalje angažiranje dobitnika, pa ga je zbog toga bitnije dobiti nego zbog nekakve potvrde da si dobar glumac/redatelj/scenarist. To ili jesi ili nisi, osvajanje Oscara neće pomaknuti mišljenje ni za centimetar kod kolega i gledatelja koji misle svojom glavom, međutim činjenica je da netko sa statuom ima veće šanse za prosperitet ili veće šanse za ozbiljan rad u nastavku života. Zato je šteta što je u dva navrata Oscar
otišao u ruke Michaela Cainea, a ne dvojice drugih ljudi iako je on sveukupno svakako više zaslužio vječnu slavu i lovorike, da ne govorimo da je u pitanju glumac s moguće najjačom filmografijom među živima i generalno jedna ikonetina.
Prvi put ga je osvojio za Hannah i njene sestre (1986) Woodyja Allena i to je odlična uloga (mada ne u top 10 Caineovih), a praznih šaka je ostao Tom Berenger za Platoon.
Drugi put se dogodilo da Mikey dobije Oscara za nepamtljivi The Cider House Rules (1999) i Tom Cruise izvisi za Magnoliju. Svakako su Berengerova i Cruiseove uloga upečatljivije, no nije to uvijek presudno. Negdje je diskutabilno jesu li njihovi filmovi bolji, ali je pošteno reći da jesu (ako se mogu usporediti) i da ne bude da je u pitanju sad subjektivno trućanje, moramo istaknuti da su Berenger i Cruise poosvajali Zlatne globuse za te svoje uloge.
Neko nepisano pravilo glasi da je dobitnik Globusa u određenoj kategoriji kasniji favorit i za Oscara, no to se oba puta nije dogodilo, a u ovoj spiki dati podatak samo služi teoriji da su njih dvojica bili realni kandidati i za glavnu nagradu i čak u pol poziciji za nju, dakle nije da su reda radi nominirani.
Ipak, dva puta je nagrada otišla Michaelu Caineu i u slučaju Berengera dobili smo posrnuće u kasnijim godinama i premalo prilika da se opet iskaže u nekoj klasi od filma. Možda bi se slično dogodilo i da je osvojio Oscara, ali svakako da se nekome tko ima etiketu "oskarovac" lakše predaje dobar materijal u odnosu na nekoga tko ima "Oscar nominee" odrednicu. Za karijerom Toma Berengera smo već plakali u ovoj rubrici, nećemo opet, al eto valja istaknuti što je vjerojatno moglo odrediti u drugom smjeru.
Što se tiče drugog Toma, njemu naravno nije filmska staza propala kao imenjaku, ali smo poslije Magnolije izgubili onog pravog Cruisea osamdesetih/devedesetih koji je imao bravure u prošaranom repertoaru drama, trilera, komedija i akcija, a poslije Širom zatvorenih očiju i spomenute Magnolije (oba u 1999.) smo dobili gotovo isključivo SF/akcijskog Cruisea bez nekih jačih ambicija da se malo i psihički, a ne samo fizički uloži u svoja ostvarenja. Opet ista ograda, dakle moguće da bi eventualni Oscar za Magnoliju zadovoljio apetite Cruisea u dramskoj sferi i sve bi onda uradio isto kao što je uradio i ovako, ali možda bi ga i inspirirao da nastavi sa "šaranjem".
A i svakako je šteta što nema bar jednog pozlaćenog čovječića, svaka šuša ga je dobila posljednjih godina, on je bolji od velike većine. Ali što ćeš, bilo je tako kako je bilo.
Michael Caine će naravno oprostiti što smo njega iskoristili kao primjer da istaknemo zbog čega su u moru svoje nebitnosti Oscari ipak u jednoj kapi bitni, a oprostit će zato što je veliki 'cockney' gospodin, zato što ćemo u još 1000 navrata ponoviti i pisati kolika je legenda, a i zato što ćemo sad istaknuti i očitu stvar, a to je da bi on bio jedan od najboljih glumaca svih vremena i da nije osvojio ta dva pop priznanja, a i da ih je osvojio još pet puta više.
Uhvatite Cartera, Alfie, Posao u Italiji, Čovjek koji je želio postati kralj, Zulu, Bijeg u pobjedu, Ipcress file, Kasno je za heroje, Dressed To Kill, Sleuth, Prljavi, pokvareni prevaranti, Mona Lisa, Krv i vino, A Bridge Too Far, Children of Men, Harry Brown, Prestiž, Youth... zaista, za bilo što je Michael Caine mogao biti ovjenčan.