IAKO je Liam Howlett, realno gledajući, ključna figura bez koje legendarna britanska grupa The Prodigy ne bi ni postojala, teško biste taj dojam stekli gledajući neki od njihovih energičnih nastupa.
Štoviše, Keith Flint je ono što vam prvo padne na pamet kada netko uopće spomene Prodigy. U nedostatku boljih riječi, Flint je bio maskota grupe. Naravno, bilo bi nepošteno svesti ga samo na vizualni dodatak grupi jer njegov prodorni vokal i furiozna izvedba ono su što je davalo dodatnu punk težinu elektroničarima iz Braintreeja u Essexu.
Problematični klinac
Keith je rođen 17. rujna 1969. u Braintreeju, a tijekom mnogih intervjua priznao je da nije imao naročito sretno djetinjstvo. Njegovi roditelji razveli su se kada je bio dijete, a o svom odrastanju rekao je: "Toliko sam mrzio biti kod kuće da kada bih otišao na večeru, što je bila obaveza, ne bih mogao čekati ni tri minute. Ako večera nije bila gotova, izašao bih iz kuće i vratio se tri minute kasnije."
Sa samo 15 godina izbačen je iz škole.
"Bio sam sklon problematičnom ponašanju. To me dovelo do gomile popravnih sati na kojima su me podučavali kako koristiti ravnalo. No kada su mi testirali inteligenciju, shvatili su da sam poprilično inteligentan. Problem je u tome što sam definitivno negdje na spektru jer postoji ta disfunkcionalna strana. Znam da to nekima zvuči kao da pokušavam osnažiti imidž ludog Keitha, ali ako ćemo iskreno, iskreniji od toga ne mogu biti", priznao je Keith.
Imao je izuzetno problematičan odnos s ocem. U svom razgovoru s novinarom FHM-a 2015. rekao je: "Moj otac bio je nasilna pizdurina. Kao klinac sam imao irokezu i on me jednog dana odvukao frizeru. Na kraju mi je ostao samo mali čuperak na prednjoj strani glave i izgledao sam kao Tintin. Povratak u školu bio je ponižavajući."
Tijekom mladosti imao je mnoge poslove. Radio je kao mesar, krovopokrivač i bušač. No kao što ste vjerojatno mogli pretpostaviti, ništa od toga nije spadalo u kategoriju poslova iz snova. Želio je avanturu, a odrastanje u nebitnom britanskom gradiću od četrdesetak tisuća stanovnika samo ga je dodatno poticalo da pobjegne.
U ljeto 1988. napustio je Essex i krenuo na proputovanje Bliskim istokom i Afrikom: "Kad sam se vratio, netko mi je počeo pričati o acid house i rave sceni i učinilo mi se da o tome pričaju s jednakim žarom kao što sam ja pričao o stopiranju do Izraela. Znao sam da želim postati dio toga."
Rave festival koji je sve promijenio
U proljeće 1989. posjetio je prvi rave festival u Essexu, gdje je, između ostalih, nastupao i tada malo poznati dance DJ Liam Howlett i to je bio početak: "Obožavao sam ono što radi i bum. Upao sam u bend. Iskreno, nikada nisam bio mozak grupe, to je oduvijek bio Liam, ali zajedno smo činili kompletnu priču. Bio je to ispušni ventil koji sam tražio."
Kao što je i sam mnogo puta rekao, glazba je postala njegov lijek. Kao dijete neprestano se borio da pokaže što je i što može. Odjednom se pojavila glazba i više se nije morao boriti. Sve je sjelo na svoje mjesto.
Oni koji grupu prate od samih početaka, vrlo dobro znaju da je The Prodigy već prvim albumom stvorio eksploziju i nametnuo se kao nešto nesvakidašnje na već pomalo uniformiranoj britanskoj electro sceni. I da ne bi bilo zabune, "Experience" je možda bio plod rave scene, ali vješto Howlettovo kombiniranje breakbeata, junglea i hardcorea lansiralo ih je u orbitu.
Sve se savršeno iskristaliziralo na drugom albumu "Music For The Jilted Generation" koji je izrodio hit singlove kao što su "Voodoo People" i "No Good". Flint je u to vrijeme bio samo plesač, ali već se na njihovom hit albumu "The Fat of the Land" prometnuo u punokrvnog frontmena, dajući vokale za njihove najpoznatije pjesme kao što su "Firestarter" i "Breathe" (ostale dvije vokalne izvedbe bile su one na "Serial Thrilla" i obradi "Fuel My Fire" grupe L7).
Album je dogurao do prvog mjesta u Velikoj Britaniji i SAD-u, osvojili su brdo nagrada, nominirani su za dva Grammyja i prodali su preko 25 milijuna albuma diljem svijeta.
No Keithu sve to nije puno značilo: "Nikada nas nije bolio kurac za novac ili ono što ljudi misle. Željeli smo samo izvoditi svoju glazbu."
Mračno razdoblje
S popularnošću su došli i negativni napisi. Konzervativci i dežurni dušobrižnici ih nisu voljeli pa su ih zbog tekstova optuživali za poticanje paleži ("Firestarter") i obiteljskog nasilja ("Smack My Bitch Up"), a to je ono što im je u isto vrijeme donijelo pažnju mlađarije i bijes njihovih roditelja.
"Tada sam izlazio s djevojkom koja je bila fina. Ona je bila cool i prizemljena, ali njezina stara je jednog dana otvorila Guardian i tamo je bila moja fotka sa zelenom kosom na kojoj izgledam grozno. Naslov je bio 'Što biste učinili da vam kći ovo dovede kući?'. Njezini su me roditelji jebeno mrzili nakon toga", rekao je Keith.
S popularnošću je došao i novac. I premda Keitha nije bilo briga za to, to mu je širom otvorilo vrata prema onome što je volio - drogama.
Iako ga je na vrhuncu slave droga držala i rijetko kad omela u tome da na bini da svoj maksimum, problemi su počeli jednom kada je popularnost grupe splasnula. Naime, početkom dvijetisućitih Howletta je uhvatila kreativna kriza, a s obzirom na to da bez Howletta nema ni Prodigyja, nije bilo ni novih nastupa koji bi Flintu pomogli da kanalizira višak energije.
"Da, bilo je to mračno razdoblje. Pio sam i uzimao previše droga. Problem je u tome što imate brdo para i puno slobodnog vremena pa neprestano tražite ono što će vas podići. Probao sam sve i uzimao sve", priznao je Keith.
Prijatelji nisu vjerovali da će doživjeti 40. rođendan
Problemi s drogom i svađe s Howlettom doveli su do prilično neuspješne solo karijere. Radilo se o punk rock albumu "Device #1" iz 2003. koji nikada nije dovršio, a razlog je, kako sam kaže, to što je materijal bio sranje: "Sve je to bilo sranje, ali ne sramim se toga. Prodigy iziskuje toliko energije da, u trenutku kad ga više nema, ni u vama nema ničega. To vas jako demoralizira jer znate da možete više, ali sad sam sretan što moja solo karijera nije uspjela."
U trenutku kada se Liam vratio u formu, Keith se raspadao: "Došao sam do točke kada sam morao prestati. Nisam želio biti potpuna ruina od čovjeka." Nikada nije želio da ga ljudi sažalijevaju i zapravo je vrlo rijetko pričao o toj fazi svog života. Njegovi prijatelji nisu vjerovali da će doživjeti 40. rođendan, a on tvrdi da mu je u skidanju s droga pomogao menadžer grupe John Fairs koji je ujedno bio presudan i za to da se pomiri s Howlettom.
Iako nikada nije pronašao mir u šetnjama obalom ili mirnim vikendima pred TV-om, izlaz u trenucima krize bili su naporni treninzi i nastupi koji su postali njegova droga: "Nije da sam postao čista kamilica. Otkako sam trijezan, moja opsesija je ostati fit i fokusiran. No tu i tamo volim napustiti planet. Popušim poneki džoint i popijem poneko pivo kako bih zadržao psihodeliju u životu."
A što se odnosa s Howlettom tiče, Flint je oduvijek tvrdio da je Liam jedina osoba koju je volio i da je upravo prijateljstvo s njim i Maximom ono što je pomoglo da Prodigy opstane i postane mu obitelj koju nikada nije imao.
"Jednom kad sve završi, ubit ću se"
Od velikog intervjua koji je dao za FHM prošle su četiri godine. U tom je periodu pronašao strast u motoutrkama, a bio je čak i vlasnik motociklističkog tima. Sa suprugom, japanskom DJ-icom Mayumi i njihovo devetero pasa, sve do smrti živio je u vili u ruralnom dijelu Essexa. Nekoliko godina je bio i vlasnik puba Leather Bottle u Plesheyu. No od ugostiteljstva je odustao 2017.
Odnos s ocem nikada nije uspio popraviti. Pokušao je u nadi da će to možda zaliječiti neke traume iz djetinjstva, ali nije mu pošlo za rukom: "Dao sam mu još jednu priliku. Otvorio sam ta vrata i ponovno me razočarao. Nazvao sam ga i rekao mu: 'Nikada me više nećeš vidjeti. Nikada više nećemo pričati. A ako te vidim, prebit ću te.' Od tog trenutka bio sam muškarac i bio sam slobodan."
Nakon što se svim svjetskim medijima proširila priča o Flintovoj smrti, Howlett je na službenoj stranici grupe obznanio da je riječ o suicidu. Bio je to jeziv podsjetnik na to kako je Flint završio svoj razgovor s novinarom FHM-a.
"Ne štedim se. Živim za danas. Uvijek sam to imao u sebi. Jednom kad sve završi, ubit ću se. I kunem ti se Bogom, to nije suicidalno razmišljanje već pozitivna stvar. Trenutak kad počnem srati u krevet, trenutak je kada ćeš me vidjeti kako se bacam pod autobus", rekao je.
Na trenutak je stao i nastavio u drugom tonu: "Darežljiv sam s ljudima koje volim, ali znam biti i sebičan. Odrastao sam znajući da se nitko neće brinuti za mene pa ako to ne učinim sam, tko će? Ne bojim se toga što jesam. Samo se želim osvrnuti i znati da sam živio ono što smatram ispunjenim životom. To je sve. Sretni dani."
*Savjetodavnu pomoć suicidalne i depresivne osobe mogu dobiti na više mjesta.
U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko brojeva telefona za psihološku pomoć:
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida KBC Zagreb (radi od 0 do 24 sata): 01 2376 335
Plavi telefon: 01 4833 888
Psihološki centar TESA: 01 4828 888