Foto: 6yka.com
ŠPIJUNSKA soba, crveni telefoni, bolnica, konferencijeske sale - samo je to dio onoga što je novinar portala Buka pronašao u obilasku Titovog bunkera u Konjicu. Riječ je o objektu koji je građen punih 26 godina, od 1953. do 1979., a pitanju je jedna od najbolje čuvanih tajni bivše Jugoslavije.
Kako piše Buka, radnici koji su ga gradili nikada nisu smjeli dovršiti posao, nisu znali na čemu konkretno rade, dovozili su ih iz tri vojne pošte a da bi zameli svaki trag, pritom su im i oči bile vezane. Sama izgradnja je stajala tadašnjih 4,5 milijardi, odnosno današnjih 6 milijardi dolara.
Bunker je bio namijenjen za Tita i njegovih 350 najbližih suradnika, a građen je za slučaj atomskog rata, a samo atomsko sklonište može izdržati nuklearni udar jačine 20 kilotona.
Golemi objekt masivne betonske konstrukcije prostire se na 6.500 metara kvadratnih prostora, a nalazi se oko 300 metara dubine ispod površine zemlje.
Bunker je bio potpuno opremljen tada najsuvremenijom opremom, tako da se u njemu moglo živjeti punih šest mjeseci bez ikakvog kontakta ili ovisnosti o vanjskom svijetu. U tu svrhu u posebnim je spremnicima unutar bunkera pohranjeno i 50 tona nafte. Njegovo kodno ime je bilo DO ARK.
Bunker je podijeljen u 12 blokova u koje je smješteno na stotine objekata, koje povezuju kilometarski hodnici. Opremljen je vlastitom elektro i vodovodnom mrežom, a imao je i dvije konferencijske sale sa po 80 sjedećih mjesta.
U svakoj je bio tzv. "crveni telefon".
Osim toga, u bunkeru se nalazi i pet operativnih centara koji su bile telefonom direktno povezani s predsjedništvima saveznih republika i kabelskom televizijom, a tu su bile i dvije kuhinje, pet kupaonica, kripto centar pa čak i potpuno opremljena bolnica sa operacijskom dvoranom.
Titov privatni dio kompleksa je najluksuznije uređen, a uz njegovu sobu nalaze se i prostorije koje su bile namijenjene Džemalu Bijediću.
Danas je čitav objekt u vlasništvu Ministarstva obrane BiH, čuva ga pet pripadnika Oružanih snaga, ali ga je moguće razgledati. Svake ga godine posjećuje stotine znatiželjnika iz čitave Europe.
Službeno, Tito u bunker zapravo nikada nije kročio, no neslužbeno se može čuti da ga je ipak obišao tijekom otvaranja Društvenog doma u Konjicu. Zanimljivo je da je ondje i dalje sve funkcionalno baš kao nekada.