Miroslav Krleža smatra se autorom najznačajnijih tekstova hrvatske književnosti 20. stoljeća. Njegovo djelovanje rezultiralo je raznim kulturološkim pokretima i institucijama koje su oblikovale modernu Hrvatsku. Rodio se na današnji dan 1893. godine u Zagrebu, gdje je proveo većinu života.
Amaterski novinar postaje književnik
Dolazi iz građanske obitelji te završava gimnaziju u Zagrebu, nakon čega odlazi u Mađarsku radi višeg obrazovanja. Vojnu akademiju u Budimpešti napušta 1913. i vraća se u Zagreb. Zapošljava se u novinskim redakcijama te počinje objavljivati prve književne priloge. Usred Prvog svjetskog rata napušta redakciju te je poslan na bojište u Galiciju. Tamo se brzo razbolio pa je bio oslobođen vojne dužnosti i vratio se doma.
Odmah nakon povratka počinje objavljivati tekstove o stanju rata i bojišta, a uskoro izlaze i njegove prve knjige. Bio je izrazitog antiimperijalističkog stava, što ga je dovelo u kontakt s Komunističkom partijom kojoj se uskoro i pridružuje.
On i August Cesarec pokrenuli su časopis Plamen u kojem su objavljivali tekstove socijalne i kulturološke tematike, no isto tako i političke tekstove. U Plamenu se raspravljalo o hrvatskim mitovima, slavnim povijesnim događajima, ali se komentirala i aktualna politika. Krleža i Cesarec često su kritizirali postojeći poredak te srbocentričnu politiku Beograda. Plamen je zabranjen već 1919. godine, a Krleža je bio pod policijskim nadzorom gotovo cijelo međuratno razdoblje.
Tijekom 20-ih i 30-ih godina često je izbivao iz Zagreba te provodio vrijeme u inozemstvu. Posjetio je Rusiju, Češku, Poljsku, neko vrijeme živio u Ludbregu i Beogradu. Ova putovanja utjecala su na njegovo stvaralaštvo.
Kulturnjak, enciklopedist i pisac
Tijekom ustaškog režima vrijeme provodi prvo u zatvoru, potom u kućnom pritvoru. Nakon 1945. postaje redoviti član JAZU-a te organizira niz izložbi i manifestacija hrvatske kulture i umjetnosti. 1950. godine postaje direktor novog Leksikografskog zavoda te uređuje Enciklopediju Jugoslavije.
Krleža je objavio preko 200 djela. Prvu kolekciju pokrenuo je već u 20-ima, no njegova su se djela u cijelosti objavljivala tek pred kraj njegovog života i nakon smrti. Originalni rukopisi čuvaju se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Često je izlazio iz okvira ustaljenih žanrova te zadržao jedinstven stil koji nadilazi uobičajene forme toga vremena. Poznat je po svojim dramama Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda, Vučjak, Galicija i Aretej. Bavio se i lirikom u zbirci pjesama Balade Petrice Kerempuha i Pjesme u tmini. Danas nam je najpoznatiji po proznim djelima Hrvatski bog Mars i Povratak Filipa Latinovicza, koja su uvrštena na popis lektire.
Umro je 1981. godine u Zagrebu, a pokopan je na Mirogoju. U čast doprinosu hrvatskoj kulturi Leksikografski zavod od 1983. godine nosi njegovo ime.