Programom šestog festivala DRAGram queer kolektiva House of Flamingo je prepunu Močvaru doveo do usijanja, a neke možda i do orgazma. Vrištala su gospoda, vrištale su dame, pederi, lezbe, pa čak i oni suzdržani. Toliko sreće na licima napaćenih Hrvata posljednji se put moglo vidjeti na dočeku Vatrenih sa Svjetskog prvenstva.
Index vam donosi vrući video izvještaj iz Močvare, prilikom čijeg je nastajanja naš novinarski tim završio u WC-u s dvojcem iz House of Flamingoa. Što smo radili u zahodu saznajte iz videa, a jedino što vam smijemo otkriti je da ne odgovaramo za materijalnu štetu koja je nastala prilikom njegovog stvaranja.
Festival DRAGram, baš kao i svi nastupi kolektiva House of Flamingo su svojevrsne autonomne zone oslobođene svake uskogrudnosti i osuđivanja, a to je ono čega smo svi evidentno gladni i žedni. Riječ je o jednom od najzabavnijih hrvatskih umjetničko-aktivističkih projekata koji često kroz prenaglašena, napućena usta drag kraljica eksplicitno progovara o licemjerju našeg društva. Vrlo skroman festivalski budžet ove su godine uložili u to da Zagrebu dovedu vodeća imena svjetske burlesk scene.
"Iako je za većinu ljudi burlesk žena u lijepom kostimu, ja sam isto burlesk izvođač, takozvani boylesk, no ne volim da me se tako zove jer, pogledajte me, dlakav sam i snažan, ne izgledam ni malo dječački", kroz smijeh nam je priznao Dave The Beer, poznati londonski boylesk izvođač.
Osim Davea, iz Londona je na festival stigla i poznata burlesk umjetnica Miss Betsy Rose.
"U 2019. smo i pomičemo rodne granice, ženstvenost ne znači da moraš biti žena, ona ne mora dolaziti od žene da bi bila ženstvena. Ženstvenost za mene znači osnaženost i ljepotu te je puno više od toga biti žensko", kaže Miss Betsy Rose, koja je, za razliku od ostalih izvođača na festivalu, i biološki žena.
Nastupala je za britansku kraljevsku obitelj i saudijske prinčeve, no Ministarstvo kulture RH je procijenilo da za njega nije dovoljno dobra te je festivalu ove godine uskratilo financijsku potporu.
"Dobili smo napismeno da burlesk ne smatraju inovativnom umjetničkom praksom", objasnio nam je Sorel.
Opći ushit i narodno veselje, no uvijek s dozom subverzivnosti, ono su zbog čega im se sve brojnija publika vjerno vraća. To ne treba čuditi, jer ono što Flamingosi donose na pozornicu zove se sloboda.
"Krenuli smo jako skromno u Medici prije sedam godina i već nakon prvog nastupa smo shvatili po broju publike da je to nešto što Zagrebu treba, što i ne čudi jer se radi o vrsti sadržaja koja je zastupljena u svjetskim metropolama već desetljećima, a posebno posljednjih godina zahvaljujući dragu koji postaje globalni fenomen", kaže Marino Sorel, suosnivač kolektiva House of Flamingo.
Resorno ministarstvo ih je razočaralo, no definitivno ne i obeshrabrilo pa su "Tranđeli" ove godine u inat napravili festival na svjetskom nivou. Možete misliti što god želite o LGBT zajednici i pojedincima, no ovo nisu samo neke neozbiljne "tranđe" koje se krevelje pod tonom šminke. Nakon svega što smo čuli i vidjeli od njih u proteklih sedam godina, nemamo razloga ne povjerovati kada kažu da se neće zaustaviti dok ne napune Arenu.