"Muškarci i žene ne mogu biti prijatelji jer se seks uvijek ispriječi". Ovo mišljenje koje iznosi Harry u romantičnoj komediji Kad je Harry sreo Sally iz 1989. godine i danas je široko rasprostranjeno.
Ideja da se seks ponekad "ispriječi" nije apsurdna. Studija koju je provela April Bleske-Rechek sa Sveučilišta Wisconsin-Eau Claire o Amerikancima otkriva da su muškarci mnogo skloniji od žena smatrati svoju prijateljicu privlačnom te mnogo češće misle da i ona njih smatra privlačnima.
Zapravo, muškarčeva procjena koliko ga prijateljica "simpatizira" odgovara tome koliko on nju simpatizira, a nije povezana s njezinim stvarnim osjećajima. Očito je da su muškarci skloni poželjnom razmišljanju.
No iz toga ne slijedi da su muško-ženska prijateljstva osuđena na propast. Većina ljudi može kontrolirati svoje porive. Štoviše, prijateljstva među spolovima iznimno su vrijedna. I to ne samo zato što je prijateljstvo "zlatna nit koja povezuje srca cijeloga svijeta". Novija istraživanja sugeriraju da su društva u kojima muškarci i žene mogu biti prijatelji manje seksistička.
Istraživači iz Mete i Sveučilišta New York analizirali su prijateljstva među 1.8 milijardi odraslih korisnika Facebooka. Procijenili su bliskost svake veze s pomoću modela koji je razvio Facebook, uzimajući u obzir učestalost dvosmjernih interakcija. To su pretvorili u "indeks prijateljstava među spolovima", a zapravo su ga trebali nazvati "indeksom Kad je Harry sreo Sally" (WHMSI, izgovara se kao "whimsy").
Rezultat nula znači da su muškarci i žene potpuno odvojeni, jedan označava jednak broj prijatelja oba spola, a više od jedan znači da su prisniji s osobama suprotnog spola nego s pripadnicima vlastitog. Digitalne veze nisu savršena zamjena za one u stvarnom svijetu. Ne obuhvaćaju ljude koji si ne mogu priuštiti pristup internetu i ne otkrivaju ništa o Kini, gdje je Facebook zabranjen.
Također, u nekim je krajevima uobičajeno "sprijateljiti se" s ljudima na platformi koje nikad niste upoznali uživo, dok u drugim to nije, primjećuje Theresa Kuchler, jedna od autorica studije. No skup podataka toliko je ogroman - gotovo 1.4 trilijuna veza među 1.8 milijardi ljudi - da ga se isplati proučiti.
Konzervativna muslimanska društva na Bliskom istoku i sjeveru Afrike najviše su segregirana. Libijci, Iračani i Egipćani jedva da imaju jednog prijatelja suprotnog spola na svakih deset istospolnih (rezultat 0.1).
U dijelovima Kariba, zapadne i južne Afrike te Južne Amerike prijateljstva među spolovima iznimno su česta, iako nije jasno koliko njih uključuje stvarne susrete. Većina zapadnih zemalja ima rezultate 0.5–0.6 za široke mreže prijateljstava, što znači da ljudi imaju gotovo dvostruko više veza s pripadnicima vlastitog spola.
Prilikom promatranja širih mreža, najbolji prediktor WHMSI rezultata neke zemlje jest udio žena koje rade u odnosu na udio muškaraca koji rade. Radna mjesta pružaju priliku muškarcima i ženama da razgovaraju bez zavođenja. To može objasniti zašto Nigerija, s učešćem žena u radnoj snazi koje doseže 96% u odnosu na muškarce, ima WHMSI rezultat 0.67, dok Indija, sa samo 43%, ima rezultat 0.34.
Seksualna sloboda također može igrati ulogu. The Economist je prikupio podatke iz 55 zemalja u razvoju. U ovom podskupu prijateljstva među spolovima bila su češća u zemljama u kojima je više žena izjavilo da su imale spolni odnos s muškarcem koji nije ni muž ni partner. To je u skladu s bojaznima da druženje vodi grijehu, ali i s mogućnošću da liberalni stavovi prema prijateljstvu često idu zajedno.
"Ondje gdje čast muškarca ovisi o izolaciji žene, prijateljstva među spolovima su rijetka", tvrdi Alice Evans s King's Collegea u Londonu. Nuray Karaman sa Sveučilišta Usak u Turskoj se slaže: "Nije uobičajeno da muškarci i žene budu bliski prijatelji u Turskoj. Obiteljska čast ovisi o ponašanju žena, pa se od žena očekuje da se ne druže s muškarcima koji nisu njihovi rođaci."
Segregacija i seksizam mogu se međusobno nadopunjavati. "Kad se muškarci i žene ne druže, šire se stereotipi da ženama ne treba davati previše odgovornosti, da su preemotivne i neodlučne... jer mnogi muškarci nikad nisu imali šeficu", kaže dr. Karaman.
Turska ima najnižu stopu sudjelovanja žena u radnoj snazi među članicama OECD-a, možda zato što "neke žene ne mogu dobiti dopuštenje da rade izvan kuće." Suptilniji oblici seksizma također su povezani s manjkom prijateljstava među spolovima. U bogatim zemljama većina ispitanika u anketama se "ne slaže" ili "snažno ne slaže" s tvrdnjom da su "muškarci bolji poslovni lideri od žena."
No Južnokorejci su neodlučni po tom pitanju – i imaju manje od trećine prijatelja suprotnog spola u odnosu na one istog. An Jong Gyun, 33-godišnji južnokorejski glumac, kaže da "nikad nije pomislio" biti platonski prijatelj sa ženom.
Zategnuti odnosi između muškaraca i žena u Južnoj Koreji utječu na mnoge stvari. Južna Koreja je pretposljednja među 29 bogatih zemalja na The Economistovu indeksu ravnopravnosti spolova na radnom mjestu. Politički jaz između mladih muškaraca i žena u Južnoj Koreji među najvećima je u bogatom svijetu.
Studija Youma Yoosika sa Sveučilišta Yonsei pokazuje da se udio korejskih odraslih osoba koje nisu imale spolni odnos u prošlih 12 mjeseci utrostručio od 2001. godine, dosegnuvši 36%. Muškarci gotovo u pravilu nisu svojevoljno u celibatu, dok žene same biraju da se klone muškaraca.
Teško je utvrditi što je uzrok, a što posljedica. Imaju li muškarci u nekim krajevima više prijateljica zato što su manje seksistički nastrojeni, ili su manje seksistički zato što imaju više prijateljica? Odgovor može biti - oboje.
Studija Davida Kretschmera sa Sveučilišta Oxford pokazuje da druženje s djevojčicama mijenja stavove njemačkih dječaka. Dr. Kretschmer je proučavao više od 3000 adolescenata, uglavnom iz škola s velikim udjelom učenika imigrantskog podrijetla. U dobi od 14–15 godina djecu su pitali tko su im prijatelji i što misle o podjeli poslova u kućanstvu.
Godinu dana kasnije istim su tinejdžerima ponovno postavljena ista pitanja. Dr. Kretschmer je otkrio da veći broj prijateljica čini dječake sklonijima jednakosti, dok nije utjecao na mišljenja djevojaka. Pretpostavlja da su djevojke manje podložne promjeni jer više riskiraju.
Ako žele karijeru i brižnog supruga, vjerojatno se neće odreći tog sna kako bi udovoljile vršnjacima. Dječaci pak iz druženja s djevojkama uče da one očekuju ravnopravan tretman.
Može li se učiniti nešto da se potakne mladog Harryja i Sally da se slože? Dr. Karaman se nada da bi širenje visokog obrazovanja moglo pomoći. Fakultet nudi prostor gdje se mladi muškarci i žene mogu družiti, daleko od roditeljskih pogleda. Drugi predlažu da se krene već od vrtića, gdje dječaci i djevojčice obično igraju odvojeno, a rodne norme se često nameću grubim zadirkivanjem vršnjaka.