GOTOVO je nemoguće pogledati fotografiju američkog glumca Raya Liotte, a da vam u istom trenu kroz glavu ne prođe citat iz uloge koja je obilježila njegovu karijeru: "As far back as I can remember, I always wanted to be a gangster."
Uloga Henryja Hilla u jednom od najboljih filmova devedesetih, Goodfellas Martina Scorsesea, doslovno ga je "stavila na kartu" i u velikoj mu mjeri obilježila karijeru, a osim Emmyja i nominacije za Zlatni globus, osigurala mu je uloge mafijaša kroz čitavu karijeru. Bio je to klasičan slučaj "blagoslova i prokletstva" koje dolazi s upečatljivim ulogama u kultnim filmovima. Tim više jer je Liotta 1990. bio mlad i relativno nepoznat glumac s tek nekoliko projekata iz sebe.
Svestran glumac čiji je talent brzo prepoznat
Međutim, Raymond Allen Liotta je unatoč kasnijem "ladičenju" u ulogama gangstera, nasilnika i psihopata, ostvario zavidnu i raznoliku karijeru tijekom koje se nebrojeno puta dokazao kao svestran karakterni glumac čije glumačke vještine nesumnjivo nadilaze tip uloge koja ga je proslavila.
Rođen je u Newarku u New Jerseyju, a nakon samo šest mjeseci, njegovi ga biološki roditelji napuštaju i ostavljaju u sirotištu gdje ga sa šest mjeseci posvajaju Alfred i Mary Liotta. Još od malih nogu razvija sklonost glumi pa upisuje glumu i pojavljuje se u niz mjuzikala kao što su Cabaret, Dames at Sea, Oklahoma i Sound of Music.
Nakon studija seli u New York i radi kao konobar, ali njegov glumački put teško bismo mogli nazvati trnovitim jer nakon samo šest mjeseci konobarenja pronalazi agenta i osigurava ulogu Joeyja Perrinija u sapunici Another World, gdje polagano gradi karijeru naredne tri godine.
Svojevoljno napušta seriju kako bi se okušao u filmskim vodama, a već 1983. dobiva ulogu filmu The Lonely Lady, a tri godine kasnije i veću ulogu u filmu Something Wild za koju dobiva prvo nominaciju za Zlatni globus u kategoriji najboljeg sporednog glumca. To mu polagano otvara vrata u svijet velikih igrača, a 1989. pojavljuje se u hvaljenoj drami Field of Dreams u ulozi Shoeless Joea Jacksona.
Mogao je biti Batman, ali otkad zna za sebe, oduvijek je želio biti gangster
Upravo su ova dva filma ključna za angažman u Scorseseovom klasiku Goodfellas. Naime, redatelj ga je angažirao nakon što je pogledao Something Wild i Field of Dreams, rekavši kako obožava njegovu "eksplozivnu energiju".
No, unatoč simpatijama redatelja, audicija za ulogu trajala je preko godinu dana, a Liotta je više puta morao na audicije. I radilo se o projektu koji je stvarno želio. Štoviše, Liotta je zbog Goodfellasa odbio glavnu ulogu u Burtonovom Batmanu.
Na kraju je presudio događaj na Venecijanskom filmskom festivalu. Scorsesea su u tom periodu svugdje pratili tjelohranitelji nakon prijetnji koje su stizale zbog "blasfemičnog" The Last Temptation of Christ koji je razljutio fanatične vjernike. Liotta je pokušao doći do Scorsesea kako bi porazgovarali o ulozi, ali tjelohranitelji mu to nisu dopuštali te su ga neprestano gurali.
Scorsese je u tom trenutku primijetio da je Liotta tijekom tog događaja ostao potpuno miran i niti jednom nije gubio živce. Redatelj je tada shvatio da je Liotta idealan za ulogu jer upravo je takav bio i Henry Hill, inače poznat po svojoj smirenosti i činjenici da je uvijek radije bio tihi promatrač nego agresivac koji nasiljem dobiva ono što želi.
Snimanje nije bilo jednostavno jer njegova se majka razboljela baš u periodu kada je dobio ulogu. Svaki se vikend vraćao kući kako bi s njom proveo još malo vremena, a nakon što mu je majka umrla, samo par dana nakon sprovoda vratio se na set i tvrdio da se odlučio izgubiti u ulozi kako bi skrenuo misli s tuge.
No, tuga i bijes ipak su isplivali na površinu i Liotta tvrdi da mu je upravo tuga za majkom pomogla da snimi jednu od najbrutalnijih scena u filmu - onu kada drškom pištolja prebije muškarca koji je nasrnuo na njegovu djevojku.
Iako je Goodfellas dobio šest nominacija za Oscara i osvojio samo jedan (Joe Pesci kao najbolji sporedni glumac), film je s vremenom stekao status jednog od najboljih i najutjecajnijih filmova devedesetih, a Liotta je preko noći postao uzor generacijama mladih glumaca koji su odrasli na ovom filmu.
Scorsese ima naviku često surađivati s glumcima koje je imao u glavnim ulogama (De Niro, DiCaprio), ali s Liottom više nikada nije surađivao. Neki tvrde da je glumac bio grub i neugodan prema kolegama, ali on tvrdi da to nije istina: "Ne znam zašto više nikada nismo surađivali. Morat ćete pitati njega."
Karijera nakon uloge koja ju je obilježila
U isto vrijeme, počeo je dobivati i niz uloga koje su bile izravan rezultat one u Goodfellasima, ali Liotta je pokušao "šarati" i dokazati se u niz različitih uloga. U Unlawful Entry odlično je utjelovio psihopatskog murjaka, u prespavanom No Escape okušao se kao akcijski glumac, a glumio je i u SF trileru Unforgettable. No, posebnu pažnju kritičara privukle su njegove uloge u Cop Landu Jamesa Mangolda i uloga kockara u Phoenixu.
Osim toga, pojavio se i u nekoliko TV uloga. Glumio je Franka Sinatru u TV filmu The Rat Pack (nominiran je za SAG), a za ulogu u hit seriji ER osvojio je i Emmyja. Ljubitelji videoigara vjerojatno ga pamte i kao Tommyja Vercettija u hit igri GTA: Vice City koja se također debelo naslanjala na njegovu izvedbu u Goodfellasima.
Karijeru je uspješno nastavio i u sljedećim projektima kao što su triler Hannibal, krimi drama Blow te odlična uloga u Narc koja mu je osigurala i nekoliko nominacija za najbolju sporednu ulogu. Tu su još i solidan horor Identity i uloga FBI agenta u Smokin' Aces.
Od kraja dvijetisućitih karijera mu je prošarana odličnim ulogama, ali i prilično upitnim projektima koje smo nekoć svrstavali u "straight to DVD" kategoriju. Ipak, našlo se tu mjesta i za solidne i ponekad netipične projekte kao što su Crossing Over, Youth in Revolt, Killing Them Softly, The Iceman, Kill the Messenger, Muppets Most Wanted, No Sudden Moves, serija Shades of Blue te naracija hvaljene AMC-jeve dokumentarne serije The Making of the Mob.
Međutim, Liotta je često bio jedini razlog zbog kojih ste trebali pogledati i njegove slabije filmove. Oni koji su ga birali znali su da s njim u paketu dolazi i intenzivna izvedba zbog koje pamtite svaki film u kojem se pojavio.
Njegov kolega s filma The Many Saints of Newark, u jednom je intervjuu rekao: "Čak i kad je smiren, Ray djeluje kao da kuha iznutra i nikada ne znate kada će eruptirati. Od svih strašnih legendi s kojima sam radio - De Niro, Christopher Walken, Joaquin Phoenix, Shirley MacLaine - Ray me najviše plašio. Ne zato što je zao jer nije, već zato što je toliko intenzivno posvećen umjetnosti glume."
Ako snimite jedan film koji ljudi pamte...
Pred kraj karijere Liotta je doživio i svojevrsni comeback u nekim hvaljenim projektima kao što su Marriage Story Noaha Baumbacha u kojem je glumio odvjetnika za razvode te Soderberghovom neobičnom trileru No Sudden Move, a na poznati se teren vratio u The Many Saints of Newark, ne pretjerano kvalitetnom, ali razvikanom prequelu kultnih Sopranosa.
U jednom od intervjua rekao je da je itekako svjestan da će ga svi pamtiti po ulozi u Goodfellas, ali da s tim nema apsolutno nikakvih problema: "Ako snimite jedan film koji ljudi pamte, to je odlično. Ako snimite dva, to je fantastično."