POSTOJI nekoliko glumaca o čijoj se podcijenjenosti toliko priča da to već prelazi u svojevrsnu precijenjenost, no Paul Giamatti nije jedan od njih. Može se mjesecima i godinama pričati kako je podcijenjen, a čak ni to neće biti dovoljno.
"Svatko je lijep na svoj način" je opasna laž, no isto tako bi lažno bilo reći da Giamatti fizički nije stvoren za radiovalove ili za rubne epizode u filmovima. No, u njegovom slučaju se fizičko nadoknađuje vrsnim znanjem glume, tolikim znanjem da je čak uspio nadoknaditi i prirodni nedostatak karizme. Čovjek zaslužuje da mu počasne nagrade bacaju pred noge samo zbog tih stvari, o pojedinačnim ulogama da i ne pričamo.
No, ipak možemo malo popričati. Giammattei (prezime njegove talijanske obitelji koje je promijenjeno po imigraciji u SAD) je poslije Yalea, na kojem mu je tata bio bog i batina, odlučio da ipak ne nastavlja akademskim stopama Giammatteija Seniora, već se dao Hollywoodu i imao niz manjih ili većih sporednih uloga tijekom devedesetih.
Manjih u Donnieju Brascu, Vjenčanju mog najboljeg prijatelja, Spašavanju vojnika Ryana, Pregovaraču, a većih u, recimo, Intimnim dijelovima i Čovjeku na mjesecu. Pokrio je čak tri rimejka u prvoj fazi karijere (Sabrina, Dr. Dolittle i Planet majmuna), a budući da je prirodan izbor za redatelja Todda Solondza, igrao je i kod njega u filmu Storytelling. Šteta što se nije našlo mjesta i u npr. Sreći ili Welcome to the dollhouse, to bi tek odjeknulo.
Ključne dvije uloge za karijeru Paula Giamattija i njegov status vječnog favorita onih filmofila koji vole nedovoljno istaknute majstore (nisu li to svi filmofili?) bile su glavne role u American splendoru i u Stranputicama. Za potonju je mogao biti nominiran i za Oscara s obzirom na to da je film imao te pretenzije. I on i Thomas Haden Church su statue, bogami, i zaslužili.
Kasnije, kad je postao značajno samopouzdaniji, u Iluzionistu je bio najjača karika, potom je pravu notu našao i u Shoot 'em up, što nije lagano. Od kasnijih radova vrijedi spomenuti Win win, Ides of march, 12 godina ropstva, Saving Mr. Banks, a kad smo već komentirali izgled Paula Giamattija, zašto ne opet? Mirne duše se može reći da izgleda kao fan naučne fantastike, što on privatno i jest, pa otuda uloga i u jednom od Spiderman filmova.
Mora se reći i da je pokazao raskošan pjevački talent u filmu Dueti, mora i to da se samo čeka ekranizacija Simpsonovih, jer on je fizički stvoren za Homera, a verbalni dio će već naučiti. I što se još mora? Pa, mora se spomenuti i serija Milijarde, jer realno ga je dodatno podigla na holivudskoj ljestvici, što je bilo neminovno.
Malo je sigurnijih izbora za vrhunsku izvedbu u posljednja tri desetljeća nego što je to izbor Giamattija za bilo koju izvedbu, bez ikakvog pretjerivanja. Samo neka nastavi jako i oslobođeno, pa će se tek pričati koliko je podcijenjen.