MLADI glumac Marko Braić na prvu izgleda kao odlikaš, a njegove transformacije u TLZP-u graniče sa savršenstvom. No kako to obično biva, svako savršenstvo ima svoju cijenu ili barem tamnu stranu.
"Baš sam razmišljao kako mi je fascinantno da sam uvijek bio odlikaš i brzo nakon svega zaboravio bih sve što sam naučio. Izvanredan sam dok sam nečemu posvećen, a kad završim s time, kao da to nikada i nije bilo dio mene", priznaje za Index.hr Braić koji je oduševio mnoge svojim transformacijama u poznate ženske likove.
"Kad si u drugom spolu, moraš više snage potrošiti tomu da se ne izdaš. Osim transformacije i izvođenja pjesme, to zahtijeva puno pažnje na kretanje ruku, nogu, bokova, ramena... Onda tek ide pjesma koju ne možeš otpjevati, štikle i nokti zbog kojih ne možeš ni u WC, trepavice i perika s 260 ukosnica koje je drže da ne padne", kaže te dodaje kako mu je, premda je vrlo neprirodno i teško, s druge strane to iskustvo donijelo i puno dobrog.
"Nije mi smetalo naći ženu u sebi i dati joj da diše. Mi muškarci vjerojatno imamo strah od te naše žene i želimo dokazati svoju muškost. A često se ponašamo kao veće žene od žena protiv čijih se 'gunđanja' bunimo. Bilo je terapeutski to izartikulirati i ne sramiti se svoje ženske strane. Imam bujnu maštu, no često mi moja racionalnost ne dozvoljava da je realiziram. Kao da imam u glavi dva odvojena svijeta. Podražaje iz okoline pretvorim u neki film ili filmsku scenu u trajanju od milisekunde. Kad sam bio mlađi, to me znalo zbunjivati i bojao sam se da ću poludjeti. Vjerojatno sam i postao glumac da dio toga mogu proživjeti kroz uloge", priznaje Marko koji je uz uloge navikao stalno mijenjati i kućnu adresu.
Iako je odrastao u Peroju u Istri, srednju školu je završio u Americi, a Dramsku akademiju u Sarajevu. Već nekoliko godina Zagreb mu je poslovna baza gdje živi i sada dok traje snimanje serije Dar mar. Jedino u što je siguran je da želi puno vremena povoditi negdje na toplom uz vodu i puno sunca.
"Ne znam gdje sam za stalno ni gdje živim, nisam još našao mjesto gdje želim stvarati svoj dom i sredinu u kojoj se vidim u potpunosti, ne znam još uvijek gdje bi to bilo. Avanturističke sam prirode i tvrdoglavi bik. Tako sam si u srednjoj školi zacrtao otići u Ameriku, starci su mislili da mali lupa gluposti, a za dva dana sam već imao ispunjenu prijavnicu za razmjenu. Nisam previše planirao, bio sam mlad, klinac umjetnik u društvu koje to baš nije uvijek prihvaćalo. Uz to mi engleski nije išao baš najbolje, pa mi je razmjena izgledala kao dobar bijeg, ali i prilika da svladam jezik. To mi je bilo važno jer sam već tada znao da ću biti glumac", kaže Marko koji već godinama radi kao glumac bez stalnog angažmana, što je postalo dodatno nezahvalno ove godine.
"Budući da nemam status slobodnog umjetnika, nego sam freelancer, proces za potporu od države vezanu uz pandemiju koronavirusa je bio kompliciraniji nego ikad. Ne znam ni što se na kraju dogodilo s tim, bio sam odustao jer me ta kompliciranost umorila. Na svu sreću, snimao sam TLZP kasnije i seriju, tako da ispada da sam dobro prošao. Mislim da bih poludio kada u ovo vrijeme pandemije ne bih radio jer ne bih imao nikakvih prihoda. U mislima su mi oni koji su ostali bez posla. Nadam se da su dobro i da će se sve ponovno vratiti na vremena zdravog razuma", kaže Braić te dodaje da je javnost sklona imati iskrivljenu percepciju o životu umjetnika koje gledaju na televiziji.
"Smeta mi što ponekad kada te ljudi vide na televiziji, misle da živiš bajno i da ti ne treba nikakva financijska potpora. Realnost je da kad prihode nas freelancera podijeliš na 12 mjeseci, ispadne da zarađujemo manje od prosječne plaće, a da ne govorim o radu na nezavisnoj sceni ili o tome da nemamo dan radnog staža, zdravstveno i slično. Nikada ne znaš kada ćeš dobiti novi posao. Ima puno više mladih glumaca koji ni nemaju priliku za rad. Teško je, pogotovo kada si mlad jer 'radiš da bi stekao iskustvo, a ne novac', tako ti kažu. Zna se dogoditi da po godinu dana nemaš nikakav izvor prihoda, radiš više poslova istovremeno, sve samo da bi se djelić svog vremena mogao baviti onime za što kod kuće imaš diplomu. Žalosno mi je vidjeti glazbenike koji nemaju za život jer su koncerti zabranjeni, a istovremeno su tramvaji i crkve puni ljudi. Nemam ništa protiv crkve, no ako postoje pravila, neka budu jednaka za sve", kaže mladi glumac koji, kada nije na snimanjima, dane lockdowna voli provoditi trenirajući i kuhajući.
"Volim kuhati i jesti, stalno tražim recepte po internetu. Nisam kupio čokoladu ni kekse već mjesecima jer ih sam pravim. Volim i adrenalinske stvari, imam novi motor pa se uživam vozikati. Kupio sam i društvene igre i sad mi samo trebaju prijatelji", kaže te kroz glasan smijeh dodaje: "Već sam jako dugo single. Valjda ljudi misle da svi trče za mnom jer sam kao na televiziji, pa oni neće i na kraju ispadne da popušim."