ĐORĐE BALAŠEVIĆ pisao je neke od najljepših ljubavnih pjesama, no najljepša ljubavna priča koju je ostavio za sobom zasigurno je ona njega i voljene mu supruge Olivere. Njihova ljubav godinama izaziva divljenje među obožavateljima legendarnog novosadskog umjetnika.
Upoznali su se 1979. godine, a u braku su bili više od četiri desetljeća. Oliveru Savić, bivšu reprezentativku u sportskoj gimnastici, upoznao je sasvim slučajno kao gost novosadske televizije - Olivera se tu našla kao sportašica, a Đorđe kao glazbenik. Njihov je susret u više navrata Đole opisivao kao filmski.
Većinu stihova posvetio je supruzi
Jedna od prvih pjesama u kojoj je progovorio o njihovoj ljubavi bila je Provincijalka, a Olivera je jednom prilikom opisala kako se sve događalo upravo onako kako je u pjesmi i opisano.
"Ja sam za stolom čitala bilješke s predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući da se pojavi. Tada mobilnih telefona nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svjetlosti bih potrčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pjesma to na vrlo lijep način ispričala", otkrila je ona.
Posvetio joj je i jednu od svojih najpopularnijih pjesama, koju je nazvao njenim imenom. Uz tu je pjesmu Balašević pokopan.
Telefonski je zaručio, a na vjenčanje su zakasnili
Zanimljiva je priča kako ju je Đorđe zaprosio, bez velikih priprema i pompoznih riječi, učinio je to telefonski. Jedne godine je otišao na ljetovanje u Umag, gdje je shvatio da mu Olivera nedostaje. Nazvao ju je s recepcije hotela i pitao hoće li se udati za njega. Nije stigla ni odgovoriti, a on je sjeo u Golf i vozio do Zrenjanina.
Vjenčali su se 7. svibnja 1981. godine, a kasnije su otkrili da su na vjenčanje zakasnili.
"Kasnili smo na vlastito vjenčanje, tada je Jovana već bila rođena, kada smo se vjenčali, i ja sam zbog albuma za djevojčicu i slike željela biti u bijelom, mislim da je to san svake djevojke, a Đole je bio neposredniji, on je imao traperice i prsluk, tenisice, naravno, i stavio je bedž - Muppete. Zašto da ne? Pa to je on, na sve drugo ne bih pristala", opisala je Olivera jednom prilikom.
Skrivena poruka na albumu posvećena Oliveri
Koliko je volio svoju suprugu, pokazuje i simpatična skrivena poruka koju joj je poslao preko albuma Dnevnik starog momka iz 2001. godine. Svaka od ukupno dvanaest pjesama na tom albumu nosi žensko ime, a ta imena su poredana tako da početna slova tvore rečenicu "Olja je najbolja".
Otilia
Ljerka
Ankica
Jaroslava
Eleonora
Nevena
Anita
Julia
Branislava
Ognjena
Ljudmila
Anđela
Jedno drugom bili najveća podrška
Olivera se ranije prisjetila detalja iz života s pokojnim suprugom. Navela je kako joj je bio velika podrška, naročito kada je počela pisati knjige. "Sjećam se svih trenutaka. Razmjenjujemo ideje, stavove, emocije, strasti već 40 godina i to ne dolazi tako 'sad mi je to kliknulo'. Kada bi mi nešto značilo, djeci bih ispričala priču iz svog odrastanja", opisala je pa dodala:
"Oni bi rekli: 'To je kao da gledam film, zašto ti to ne zapišeš?' A on bi rekao: 'Moraš biti jako strpljiva, ti si nestrpljiva, pomoći ću ti, ali moraš biti strpljiva.' Ruka koja me 40 godina držala na ramenu nije me zastrašivala. Uvijek me podržavao, njegova ruka je i dalje tu. Teret koji sam nosila, a koji je ovakav i onakav, dodjeljuje se ljudima koji lete previsoko", ispričala je Olivera.